Puštena je naša nova stranica na na kojoj možete pronaći sve o temama s bloga Mistika i Okultizam, pa pogledajte na :

http://free-zg.t-com.hr/nuit/

link | objavio nuit u 16. lipanj 2006 9:35:00 | (4) komentari

Amajlija zmijske galve je stavljana na mrtvo tijelo da ga čuva od zmijskih ugriza u podzemnom svijetu ili grobnici. Izrađena je od crvenog kamena, crvenog japisa, crvene paste i karnelijana. Kako  je boginja Izida često predstavljana zmijom, a crveno je njoj sojstvena boja, izgleda da je ideja s kojom je ova amajlija upotrebljavana bila pobjeda nad zmijama u grobu, uz pomoć moći Izide, velike boginje-zmije. ova je moć amajliji bila prenjeta riječima iz XXXIV. poglavlja Knjige mrtvih koje su često ispisivane po njoj: "  O Zmijo! Ja sam plamen koji obasjava Otvarača stotina i stotina godina, boga Tenpua, Idi od mene, jer ja sam božanski Ris." Nisu svi bili mišljenja da zmijska galva predstavlja zmiju koja se izdiže nad glavom ovna na alatki urhekau koja se upotrebljavala pri vršenjui obreda "otvaranja usta."

Amajlija Memat koristila sa već u vrijeme VI. dinastije i sa sistrumom su je nosili bogovi, kraljevi, svećenici...obično je držeći u ruci, ali često i noseći oko vrata. Namjena joj je bila da donese radost i sreću i vjerovalo se da ima magična svojstva. Predstavljala je hranu i snagu, a smatralo se da je, mistički gledano, u njoj sjedinjena sposobnost muških i ženskih organa za razmnožavanje. Amajlija je pravljena od bronce, kamena, porculana i kad je stavljna na tijelo umrlog, donosila mu je moć života i ponovnog rađanja.

Amajlija Sam vjerojatno je imala za cilj predstavljati neki organ ljudskog tijela i upotrebljavala se od najstarijih vremena. Oblikovana je od lapis lazulija i drugih tvrdih kamenih materijala i u kasnijem razdoblju često se sreće u zavojima mumije. Njeno prvenstveno značenje je "sjedinjenje" i odnosi se na čulno uživanje.

Amajlija šen je predstavljala Sunčevu putanju i postala je simbol neograničenog vremenskog razdoblja. Stavljala se na tijelo umrlog s ciljem da mu da život koji će trajati sve dok se Sunce kreće svojom putanjom. Na slici odaje za mumije vide se boginje Izida I Neftida kako kleče i rukama se oslanjaju na Šen. figure Šena su bile naslikane na skelama i kovčezima. Kao amajlija većinom je pravljen od karnelijana i lapis lazulija. Smatralo se da amajlija kartuša nije ništa drugo nego izduženi Šen, ali se ona vjerojatno odnosi na uobičajeno značenje tog simbola tj. Ime.

Amajlija stuba imala je dva značenja_ jedno je bilo da podigne do neba, a drugo je Ozirisovo prijestolje. Kada je bog Šu, prema legendi, poželio podići boginju Nut (Nuit, Nu) iz zagrljaja boga Seba, tako da joj tijelo, oslonjeno na njene raširene ruke i noge, formira nebo, ustanovio je da za to nije dovoljno visok. U nevolji se poslužio stubama i pošto se popeo na vrh, bio je u mogućnosti to učiniti.. Na pogrebnim slikama nalazimo boga Ozirisa koji sjedi na vrhu stuba i drži svoje uobičajene simbole vlasti i dostojanstva. Amajlija stuba je obično izrađivana od zelenog ili plavog glaziranog porculana.

Amajlija žabe je simbol plodnog života i uskrsnuća. S uskrsnućem je bila povezana žaboglava boginja Hekt, žena Hnemuova, i kad je ova amajlija bila stavljana na tijelo umrlog, imala je za cilj prenjeti mu Hektinu moć. Žaba je često prikazivana na gornjem dijelu grčkih i rimskih svijetiljki od terakote koje su pronađene u Egiptu i na jednoj od njih je na grčkom ispisan slogan : " Ja sam uskrsnuće."

Postojalo je još nekoliko vrsta amajlijia, ali su rijeđe nalažene na mumijama i u grobnicama, poput  Bijela kruna juga, Crvena kruna sjevera, obzor, ugao- simbol zaštite, rogovi, disk i peta i visak.  Osim toga svaki prsten, privjesak,ukras  ili bilo koji predmet na kome je urezano ime boga ili njegov amblem ili slika, postajao bi amajlija sa zaštitnim moćima. Izgleda da su ove moći ostajale djelotvorne sve dok je trajao materijal od kojeg su napravljene ili ono što je bilo ugravirano na njima nije nestalo. Upotreba amajlija u Egiptu bila je izražena od najranijih vremena pa sve do Rimskog doba. I kada u prihvatili kršćanstvo , Egipćani su isto kao i gnostici, utkali u svoju novu vjeru mnoga shavaćanja i vjerovanja koja su imali njihovi preci, a s njima i upotrebu imena drevnih egipatskih bogova, boginja, demona i formula koje su koristili na skoro isti način na koji su ona bila korištena od davnina.

 

THE AMULET OF THE SERPENT'S HEAD

THE AMULET OF THE MENAT

 

THE AMULET OF THE SAM

 

THE AMULET OF THE SHEN

 

THE AMULET OF THE STEPS

 

THE AMULET OF THE FROG

the White crown of the South

 

the Red crown of the North

 

the horizon

 

an angle

 

typifying protection

 

the horns, disk, and plumes

 

the plummet

link | objavio nuit u 14. lipanj 2006 22:20:00 | (0) komentari

Amajlija ljestvica nađena je u grobnicama Stare i Srednje Države. Iz tekstova ispisanih po zidovima hodnika i odaja priamida Unasa, Tete, Pepija i drugih starih krajeva, postalo je jasno kako su stari Egipćani vjerovali da je dno nebesa, koje je također bilo i nebo ovog svijeta, bilo načinjeno od ogromne željezne ploče pravokutnog oblika čija su se četiri ugla oslanjala na četiri stupa koja su služila kao znake strana svijeta. Na toj ploči živjeli su bogovi i blaženi pokojnici i cilj svakog poštenog Egipćana bio je da tamo ode poslije smrti. Na određenim svijetlim točkama ruba ploče bili su vrhovi planina kako bi se pokojnik mogao uz nju uspuzati i doći do neba, ali na drugim mjestima ploča je bila previsoka pa je pokojniku bila potrebna pomoć da se popne. Postojalo je vjerovanje da je sam Oziris imao poteškoća u penjanju na ploču i da se jedino pomoću ljestvica koje je pribavio njegov otac Ra uspio popeti na nebo. S jedne strane ljestvica stajao je Ra, a s druge Hor, Izidin sin, i svaki od bogova pomogao je Ozirisu da se popne. Prvobitno su dva čuvara ljestvica bili Hor Stariji i Set, i u ranijim tekstovima se na više mjesta spominje pomoć koju su pružali pokojniku koji je poistovijećen s bogom Ozirisom. U namjeri da se podsjeti ove bogove na njihovu dužnost ili da ih se prisili da je izvrše, često se u grobnici model ljestvica stavljao na mrtvo tijelo ili pored njega i pripreman je poseban sastav koji je trebao omogućiti pokojniku da se popne.

U tebanskoj recenziji Knjige mrtvih vidi se važnost ljestvica jer u CXLIX. poglavlju pokojnik kaže:"Postavio sam ljestvice među bogove i ja sam božansko biće među njima.", a u CLIII. poglavlju:" Oziris Nu će izaći po tvojim ljestvicama, koje je Ra za njega napravio, i Hor i Set će ga čvrsto uzeti za ruku." Kad je običaj ostavljanja modela ljestvica u grobnici izašao iz upotrebe, svećenici su ih počeli slikati na papirusima na kojima su ispisivani tekstovi iz Knjige mrtvih i s njima sahranjivati.

Amajlija dva prsta predstavljala je kažiprst i srednji prst koje je bog Hor koristio dok je pomagao svom ocu Ozirisu da se popne ljestvicama na nebo. Nalazili su je u unutrašnjosti mumija i obično je načinjena od opsidijana ili hematita.

Amajlija Horovog oka ili Učat je jedna od najuobičajenijih i bila je u širokoj uporabi u svim razdobljima. Pravljena je od zlata, srebra, granita, hematita, karnelijana, lapis lazulija, porculana, drveta, iako uputstvo kasnijeg poglavlja knjige mrtvih propisuje da amajliju treba napraviti od lapis lazulija ili kamena mak. Postoje dvije vrste Učata, jedna gleda na lijevu, duga na desnu stranu, a predstavljaju dva Horova oka od kojih je jedno bijelo, a drugo crno. S drugog stanovišta jedan Učat predstavlja Sunce, drugi Mjesec, odnosno Raa i Ozirisa. Općenito govoreći, Učat je služio da bi donio snagu krepost, zaštitu, sigurnost i dobro zdravlje. U vjerskim tekstovima često se koristi izraz meh Učat tj. ispunjavanje Učata i iz mnogih rzmatranja jasno je da se odnosi na Sunce u ljetnom solsticiju. Tako izgleda da je amajlija imala cilj svom nosiocu donijeti snagu i zdravlje slično onome koje je imalo Sunce u svojoj punoj snazi. Da bi se pokojniku osigurala puna korist od amajlije  trebalo je obvezatno načiniti jednu amajliju od lapis lazulija i pozlatiti je i onda joj prinjeti darove u ljetnom suncostaju. Drugu je zatim trebalo napraviti od jaspisa i ako bi poslije izgovaranja CXL. poglavlja Knjige mrtvih ona bila položena na bilo koji dio pokojnikova tijela, on bi postao bog i zauzeo bi svoje mjesto u Raovoj barci. U ovom je solsticiju trebalo zapaliti dvanaest žrtvenika za svaki mjesec u godini, četiri za Ra Temua, četiri za Učat i četiri za druge bogove koji su spomenuti u poglavlju.

za amajliju života Anh nije poznato koji predmet predstavlja, ali najvjerojatnije mu se može pripisati falusno podrijetlo. U svakom slučaju predstavlja život, a nosi ga svaki bog i izgleda da je, čak i u najranijim periodima, bio uobičajen prikaz nekog predmeta koji se u najduljem razdoblju koristio kao amajlija. U Anijevom papirusu, Anh se diže iz Teta i ruke koje polaze od njega nose sunčev disk. Ova amajlija je pravljena od različitih materijala i uglavnom se upotrebljavala kao privjesak na ogrlici.

Amajlija Nefer označava radost i sreću i predstavlja glazbeni instrument. Pravljena je od karnelijana, crvenog kamena, crvenog porculana i sl., i bila je omiljeni oblik privjesaka za ogrlice.

  

THE AMULET OF THE LADDER

THE AMULET OF THE TWO FINGERS

 

THE AMULET OF THE EYE OF HORUS

 

THE AMULET OF "LIFE," (ÂNKH).

 

THE AMULET NEFER

link | objavio nuit u 8. lipanj 2006 15:57:00 | (0) komentari

Amajlija jastuka je model jastuka koji se nalazio pod vratom mumije u kovčgu i njegova svrha je da uzdigne  i zaštiti galvu pokojnika. Obično je načinjena od hematita i ispisana tekstom CLXVI poglavlja Knjige mrtvih: 2 Uzdigao si se , o , bolesni što ničice ležiš. Glavu tvoju ka obzoru podižu, ti ustaješ i pobjeđuješ zbog onog što je za tebe učinjeno. Ptah zbaci neprijatelje tvoje, jer je naređeno da se to za tebe učini. Ti si Hor, sin Hatorin...koji vrćaš glavu poslje klanja. Glavu tvoju poslije (klanja) neće od tebe odnijeti, glavu tvoju neće nikad, nikad od tebe odnijeti."

Namjena amajlije lešinara bila je da pokojniku pruži zaštitu preko moći Izide kao božanske majke. Bila je napravljena od zlata, u obliku lešinara koji leti raširenih krila, držeći u svakoj kandži simbol života. Stavlja se oko vrata pokojniku na dan sahrane. Sovom amajlijom povezano je CLVII. poglavlje Knjige mrtvih koje se nad njom izgovara: " Izida dolazi i lebdi nad gradom, i naokolo luta tražeći tajno boravište Horovo dok se on pojavljuje iz baruštine papirusa i ona mu podiže rame koje je u lošem stanju. On je član zajednice u božanskoj barci i vlast nad cijelim svijetom njemu je dosuđena. Ratovao je silno i učini on da mu se djela pamte; on učini da se strah od njega širi i da strahopoštovanje pred njim vlada. Štiti ga majka, moćna gospodarica, i ona mu prenese moć svoju".

Amajlija zlatne ogrlice je vrlo rijetka, a odražavala je vjerovanja koja su nastla u razdoblju XXVI. dinastije, oko 55.pr.Kr. Imala je za cilj pokojniku dati moć da se oslobodi svojih zavoja (mumificiranje). Obredno uputstvo za CLVIII. poglavlje Knjige mrtvih nalaže da se načini od zlata i da mu se stavi oko vrata na dan pogreba. Tekst poglavlja glasi: "O, moj oče, moj brate, majko moja Izido, ja sam se odvio i ja vidim. Jedan sam od onih koji su se odvili i koji vide boga Seba".

Amajlija papirusovog žezla imala je svrhu da pokojniku vrati snagu i obnovi mladost. Bila je načinjena od majke smaragda ili od svijetlozelenog ili plavog porculana i kad su riječi CLIX. poglavlja Knjige mrtvih nad njom bile izgovorene stavljala se oko vrata mrtvaca na dan sahrane. Za vrijeme XXVI. dinastije i kasnije amajlija predstavlja moć Izide, koju je ona dobila od svog oca, muža Renenet, boginje obilne žetve i hrane. U ranijem razdoblju, sudeći po tekstu CLX. poglavlja, amajliju je bog Thot stavljao u ruke pokojnika, koji kaže: " Ona je dobro očuvana i ja sam dobro očuvan; ona nije oštećene, ni ja nisam oštećen, ona nije istrošena, ni ja nisam istrošen."

Amajlija duše bila je načinjena od zlata s umetnutim dragim kamenjem, u obliku sokola s ljudskom glavom i pošto su riječi LXXXIX. poglavlja Knjige mrtvih bile izgovorene nad njom, obredno uputstvo je nalagalo da bude postavljena na grudi pokojnika. Svrha amajlije je bila da omogući duši da se sjedini s balzamiranim tijelom i da po volji bude s duhom hu i duhovnim tijelom.

 THE AMULET OF THE PILLOW

 

THE AMULET OF THE VULTURE

 

THE AMULET OF THE COLLAR OF GOLD

 

THE AMULET OF THE PAPYRUS SCEPTRE

 

THE AMULET OF THE SOUL

link | objavio nuit u 2. lipanj 2006 22:15:00 | (0) komentari

Amajlije su njčešće rađene od zelenog bazalata, zelenog granita, krečnjaka, zelenog mramora, plavog blata, paste, plavog stakla, purpura i zelenog porculana, a riječi bi se urezivala na podnožje. Ponekad je kukac imao ljusko lice ili glavu, ponekad su mu na leđima ucrtavane figure Raove barke, ptice Benu, "Raove duše" i Horovog oka. Često su umetani u zlato i imaju zlatnu prugu preko leđa, a ponekad su i cijela leđa pozlaćena, dok postolje predstavlja zlatna ploča koja može biti i u obliku srca. Kad je usvojen običaj sahranjivanja skarabeja na tijelima umrlih, ušla je u modu i navika nošenja sličnih ukrasa na živima. Njegova upotreba proširila se i na zapadnu Aziju i u mediteranske zemlje. Amajlija kopče predstavlja ukras s Izidinog pojasa i običnoje izrađivana od karnelijana, crvenog japisa crvenog stakla i drugih materijala crvene boje., ponekad i od zlata i pozlaćenih materijala. Uvjek se dovodi u vezu sa CLVI poglavljem Knjige mrtvih, koje je često ispisivano po njoj a koje glasi: " Krv Izidina i snaga Izidina  i Izidine riječi moći će silne biti, djelujući kao moći za zaštitu ovog velikog i božanskog bića, da ga sačuvaju od onog koji mu je nešto gnusno učinio."

Prije nego bi kopča bila obješena pokojniku oko vrata, kako je obredno iskustvo nalagalo,moral bi se zaroniti u vodu u kojoj su bili namočeni cvjetovi anhama za vrijeme čega bi nad njom bile izgovarane riječi iz poglavlja knjige mrtvih. Amjalija bi tada pokojniku donosila zaštitu  Izidine krvi i njezinih riječi moći. Druga svrha kopče bila je da se pokojniku omogući pristup svakom mjestu podzemnog svijeta , te da mu omogući da ima "jednu ruku prema nebu, a drugu prema zemlji".

amajlija Tet najvjerojatnije predstavlja stablo u koje je boginja Izida sakrila mrto tijelo svog muža, a četiri prečke označavaju četiri strane svijeta. Postala je simbol od najvećeg religijskog značenja za Egipćane, i uspravljanje Teta u Buzirisu, koje je simboliziralo vraćanje Ozirisovog tijela u prvobitno stanje, bilo je najsvečanija ceremonija koja je slavljena u Ozirisovo ime. Dovodi se u vezu s CLV poglavljem Knjige mrtvih. " Ustani o Ozirise! Ti imaš kičmu svoju , o Nepomično srce! Na postolje svoje stani, ja pred tebe vodu donosim, i prinosim ti Tet od zlata da se možeš tu radovati."

Tet je također trebalo zaroniti u vodu u kojoj su se namakali cvjetovi anhama, a stavljen na vrat pokojnika, davo je moć da se vrati u svoje tijelo u prvobitno stanje i da postane Svevišnji HU - duh u podzemnom svijetu. Na kovčezima pokojnikova ruka drži kopču, a lijeva Tet; oboje su napravljeni od drveta, uprkos činjenici da obredno uputstvo poglavlja nalaže da Tet bude od zlata.

Nefer-uben-f, a priest, guarding his heart against the destroyer of hearts.

THE AMULET OF THE BUCKLE

The mummy of Ani the scribe, lying on a bier, attended by Isis, Nephthys, Anubis, the four children of Horus, the ushabti figure, his soul, the TET, etc.

link | objavio nuit u 1. lipanj 2006 13:30:00 | (0) komentari