Ideje koje su Egipćani imali potjeću iz najranijih vremena. Budući da je prirodno srce bilo izvađeno iz tjela, prije balzamiranja, a tijelu je potrebno drugo da sluzi kao izvor zivota i kretanja u novom zivotu, drugo se srce mora staviti na njegovo mjesto. Kameno je srce bilo načinjeno od lapis lazulija ili karnelijana, ali ipak nedovoljno jako, bez obzira na molitve izgovorene nad njim koje ga "štite od onih kojiotimaju srce", i ono samo nije imalo ništa što bi se moglo iskoristiti za davanje novog života i bića tijelu na kome leži. Skarabej je, međutim posjedovao izvarnredne moći. ako bi se načinila figurica tog kukca i njoj pripisale te moći, ono ne samo da će štititi mrtvo prirodno srce, već će onom čije je tjelo dati i novi život i biće. Skarabej je bio uzor i simbol boga Hepera , nevidljive moći stvaranja koja je pokretala sunce preko neba. Naročita bubua koju su Egipćani odabrali kao uzor za amajlije pripada porodici Lamellicorn koja se hrani blegom i živi u tropskim zemljama. Primjerci su crne boje, ali se među njima mogu naći i oni ukrašeni najbogatijim bojama metalnog sjaja. Postoji upadljiva osobnost u građi i položaju zadnjih nogu, koje su postavljene toliko blizu završetka tijela i tako daleko jedna od druge, da ovaj insekt poprima neobičan izgled dok hoda. Stari narodi imali su nekoliko zanimljivih shvaćanja o ovom kukcu, a neki od pisaca (Horapolo) smatrali su ga simbolom "samorođenja", budući da je postojalo vjerovanje da ne postoji ženka skarabeja. Također je positovjećivan sa suncem. nevidljiva moć boga, koji je utjelovljen u bogu Heperu i kojoj je uzrok sunčevo kotrljanje nebom, dovedena je u vezu s kotrljanjem loptica balege ( čin kotrljanja mu je i donio naziv Heper odnosno "onaj koji kotrlja") u koje skarabej polaže svoja jajašca, a s obizirom na to daje sunce nosilo klice života i ovaj kukac je na poseban način povezivan sa stvaranjem života. Obzirom da je bog Heper predstavljao nepokretnu, ali živu tvar koja samo što nije započela svoj život, skarabej je na taj način poistovjećen sa uskrsnućem. Mrtvo tijelo je zog toga bilo predstavljeno loptom u kojoj su začetci mladih skarabeja, jer je mrtvo tijelo u sebi nosilo klicu duhovnog tijela koje će biti probuđeno molitvama i obredima na dan sahrane. Stoga je skarabej bio simbol boga Hepera koji će dati skriveni život mrtvom tijelu, ali pod uvjetom da se izgovore odgovarajuće riječi moći.
Također ovaj kukac se sušio i mljeo, pa zatim mješao s vodom, a tu mješavinu pile su žene vjerujući da će povećati plodnost. Služio je za uklanjanje čini i to tako što bi se kukcu otkinule glava i krilca, ti djelovi bi se skuhali i stavili u ulje. Zatim bi se zagrijali i natopili uljem zmije apnent, ponovo prokuhali i potom bi se mješavina ispijala uz vjerovanje da je na taj način onaj koji je ispija zaštićen od svih zlih čini.
Običaj oblikovanja hekau pisanjem na papirusu star je koliko i običaj ispisivanja na kamenu. To je vidljivo iz natpisa na zidovima hodnika i odaja piramide Unasa, a koji je bio kralji Egipta iz 3300.g.pr.Kr. S njim je bila sahranjena i knjiga s riječima magijske moći. Na drugom mjestu se kaže da je knjiga koju je Tet, kralj Egipta oko 3266.pr. Kr imao kod sebe "imala utjecaj na srce bogova" i kako je bez sumnje cilj svkog religijskog teksta koji je ikad ispisan na grobnici, amajliji, papirusu bio da pokojniku da vlast nad bogovima kako bi ih mogao natjerati da izvrše njegovu volju. Srce nije bilo samo sjedište životne moći već i izvor dobrih ili zlih namjera. Nakon smrti čuvano je s posebnom pažnjom i odvojeno balzamirano, a onda zajedno s plućima smješatano u posudu koja je stavljan pod zaštitu boga Teumutefa. Njegovo je očuvanje smatrano toliko značajnim da je u Knjigu mrtvih u ranom periodu bio unesen i jedan tekst s ciljem da pokojniku osigura srce, umjesto onoga kojemu je bilo uklonjeno pri balzamiranju. Nakon što bi ga pokojnik izgovorio, stekao bi vlast nad svojim srcem. Srce, njegov dvojnik i duša mogli su nakon toga ići kuda žele i raditi što hoće. Spominjanje boga Ptaha i njegove suputnice Sehet ukazuje da je ovo poglavlje djelo svećenika iz Memfisa i da su ideje utjelovljene u njemu vrlo stare. Prema Nehtu-Amenovom papirusu amajlija srca trebala je biti načinjena od lapis lazulija i bez sumnje se vjerovalo kako ovaj kamen posjeduje određena svojstva koja su bila korisna onima koji su ga nosili. Iako se srce moglo dati čovjeku pomoću navedenog poglavlja, bilo je neophodno da pokojnik povede najveću brigu da mu ga ne odnese čudovište, pola čovjek, pola zvijer, koje je išlo naokolo tražeći srca koje je moglo odnjeti. Da bi se to spriječilo napisano je 7 poglavlja u Knjizi mrtvih. Poglavlje XXVII. bilo je povezano s amajlijom srca, načinjenom od bijelog poluprozirnog kamena, a poglavlje XXIXB. uz amajliju načinjenu od karnelijana, a čiji se brojni primjerci mogu naći u velikim muzejima. Od svih poglavlja koja se odnose na srce najpopularnije je XXXB, a prema Nuovom papirusu s početka XVIII. dinastije potječe iz vremena Heseptija, kralaj Egipta oko 4300, pr.n.e. i bo je dodatak LXIV. poglavlju. U obrednom uputstvu za verziju ovog poglavlja, poglavlje XXXB. je povezano Herutatafom, sinom Hufua, Keopsa, čovjekom poznatim po mudrosti, i tamo se nalaže da se riječi ovog poglavlja izgovaraju nad skarabejem od tvrdog zelenog kamena, koji će se staviti na pokojnikove grudi, gdje je bilo srce. Tada će ova amajlija izvršiti za njega "otvaranje usta" jer će riječi poglavlja biti "riječi moći". Od izgovaranja riječi ovog poglavlja nad skarabejom do njihovog urezivanja na njemu, bio je samo jedan korak i on je već učinjen u IV. dinastiji.
)
Gilded ib, heart amulet, Dyn.18
Ib (heart) amulet
Late period, 664-535 BC.
Egyptian Obsidian Heart Amulet
Circa: 2000 BC to 300 BC
Egyptian Diorite Heart Amulet
Circa: 2000 BC to 300 BC
Heart scarab
Egyptian Mummybead Necklace with Heart of Osiris Amulet, 600-300 BC, Heart is 1-1/2 inches by 3/4 inches, Necklace is a single strand, 32 inches long, Dark Blue Green
Amajlije su predmeti, ukrasi ili djelovi odjeće, napravljeni od različitih materijala koji štite živo ili mrtvo tijelo od negativnih magijskih utjecaja. Prvobitno su nastali kao zaštita vlanika od divljih životinja, no pod utjecajem religije su dobile nova značenja. Očuvanje mrtvog tijela bilo je važno za duhovni svijet, vrlo često je svaki dio tijela pokojnika bio pod zaštitom jedne vrste talismana ili amajlije. Sama riječ vuče korjene iz arapskog jezika , a znači nositi odnosno držati. Postoje dvije vrste amajlija: one sa ispisanim magičnim formulama i one bez. U ranijim vremenima formule su bile izgovarane nad amajlijama koje su nosili živi ili svećenici, te ljudi koje je zajednica odabrala za vršenje vjerske službe, stavljali na umrle, ali nije bilo dopušteno ostalim pripadnicima zajednice da ih koriste. I u ranom dobu magijske riječi su bile urezane na amajlijama i na taj način su postajale nositelji dvostruke moći. Dakle posjedovale su moć koju je nosio materijal od kojega su izrađane i moć magijskih formula koje su na njima bile zapisane. Prvobitno ime za formule nađene na amajlijama je hekau, i za pokojnika je bilo nužno da je nosi u XVI st. pr. Kr., a neki izvori kažu čak i 1000 godina ranije. Prve poznate egipatske amajlije bile su komadi zelenog škriljca, različitih oblika, najćešće životinjskih. Stavljale su se na grudi pokojnika, a nađene su u velikom broju na grobljima Starog Egipta. Kasnije životinjski oblici nestaju i škriljac poprima pravokutni oblik pločice na kojima su grubim potezima opet bile urezane figure životinja. Zašto baš zeleni škriljac? Objašnjenje možemo naći u običaju da se na grudi pokojnika stavlja zeleni skarabej.
Egipat , 1070-332. g. pr. Kr.
U metaforama i alegorijama poput ove , alkemičari su prepoznali stupnjeve procesa proizvodnje zlata. Dvojakost rečenica je pružala mogućnost za nebrojena tumačenja.
Iz teksta "smaragdne pločice", a koji je pronađen na Leydenovom papirusu, u grobnici nepoznatog magičara, u egipatskoj Tebi 1828.g, izranja jedna rečenica: " I zbog toga sva skrivenost pobjeći će od tebe." Alkemičari su bili svjesni da će zlato, zasjati punim sjajem. To neće biti obično zlato, već ono dobiveno iz utrobe zemlje, živo zlato. Naime u to vrijeme su zlatarevu kovinu smatrali mrtvom tvari, poput grane odrezane sa stabla. Ovo bi bilo zlato rođeno kao zrno, iz zemlje. Jednom kad su hermetičari otkrili istinu, zasjali su oni kao živo zlato i skrivenost je pobjegla od njih. Prema tome, sama pretvorba kovina u zlato može se poistovjetiti s drugom pretvorbom, onom čovjekovom, pretvorbom čovjeka na putu ka blaženstvu.
U toj borbi, na tom putu alkemičar teži sjedinjenju duše i misli s božanskom. Misaono postignuće je beskorisno ukoliko nije oplemenjeno duhovnim. Alkemičari su smatrali kako je ovim procesima dobiveno zlato, neuništivo. Priroda uvjek teži perfekciji, pa nas navodi na zaključak kako ona sama želi proizvoditi zlato. Olovo i drugi metali zapravo su podbačaji prirode. Poput prirode, čovjek mora težiti savršenstvu tkođer. Adepti su vjerovali kako najbolje što se nalazi ispod, može biti povezano samo s najbližim koje se nalazi iznad. Njsavršenija stvar na zemlji je zlato, a iznad jedino tijelo koje sjajem doseže do anđeoskog neba je Sunce. Od božanskih stvari, Sunce je najniže. Povežimo ovo pa je onda sunce povezano sa zlatom. Zlato je napola puta između Najvišeg I zemlje, posrednik između Boga i čovjeka.
link | objavio nuit u 23. svibanj 2006 14:10:00 | (1) komentariHelenistički doseljenici nisu činili najveći dio populacije Aleksandrije, no spadali su u inteligenciju toga vremena. Spoj egipatske religije i grčke filozofije nužno je imao za posljedicu uzajamno mijenjanje ova dva religijska pravca, u kojem je helenistička misao bila dominantna, te na neki način možemo govoriti o helenizaciji Egipta. Grci su prihvatili sve dijelove stare egipatske religije koji su im bili shvatljivi. Kao rezultat toga rodila se egipatska filozofija u kojoj su se miješali elementi obiju religija, a kojima su još pridodani djelovi židovskog i drugih istočnjačkih učenja.Grci su u egipatskim bogovima prepoznali svoja božanstva pa su Hermesa poistovjetili s Tothom, nebeskim utemeljiteljem magije, u pisanom i govornom jeziku.
Toth je kao pisar u sudnici podzemnog svijeta zapisivao Ozirisove presude, akoje su bile izrečene nakon što su pokojnikova djela bila prosuđena. Toth-Hermes bio je humaniziran, pretvoren u mističnog kralja koji je pisao svoje svitke prirodnih načela. Ti svitci su zapravo anonimni tekstovi egipatske filozofije koja je nastala kao plod egipatsko -grčkog religijskog stapanja. Toth - Hermes je tvorac doktrine koja će dobiti ime Hermetizam. Ovog mitskog adepta kroz svoja djela priznaju i Platon, Diodor, Tertulijan, Galen, Iamblihus i dr.
Od ogromnog broja tekstova posvećenih Hermesu, ostalo je vrlo malo napisa na grčkom, te niz djelića o kojima su pisali kršćanski autori. Gledajući ove rane filozofske misli , mogli bi reći kako podsjećaju na gnosticizam. Najpoznatiji od tekstova su Poimandres, koji je dijelom nalik na Evanđelje po Ivanu i Platonovog Timeja. Židovska misao, naročito ona koja je prikazana u djelima Fila Judejskog, tkođer može naći okosnicu u njima.
Alkemičari su hermetičke knjige pripisivali Hermesovoj ostavštini. One su bile pune tajni koje su namjerno prikrivene metaforama i alegorijama kako bi zaštitile dragocjenu mudrost od padanja u neželjene ruke. Vjerovalo se kako su samo mudri sposobni pronaći put kroz mistični labirint.
Ulomak iz Hermesovog učenja, njegov motto, kredo je zapis pronađen na smaragdnoj pločici u rukama Hermesove mumije, koja počiva u kripti smještenoj u Velikoj piramidi u Gizehu. Svitak je nazvan Smaragdna pločica a toliko je blisko povezan s alkemijom pa ga citiram:
"Istina je bez laži i najviše stvarna: ono što je iznad nalik je onom što je ispod da pospješi čuda jedne stvari. I kao što su sve stvari proistekle iz jedne, mišlju jednog, tako su sve stvari rođene iz ove stvari, usvojenjem. Sunce mu je otac, Mjesec mu je majka: Vjetar ga je nosio u svom trbuhu, Zemlja ga je dojila. To je otac svakog savršenstva na svijetu. Njegova snaga i moć su apsolutne kad se promijene u zemlju: odvojit ćeš zemlju od vatre, istančano od grubog, nježno i pažljivo. Ona se uzdiže sa zemlje do neba i opet spušta na zemlju da primi moć svih viših i nižih stvari. Pomoću toga tvoja će biti slava svijeta. I zbog toga, sva skrivenost pobjeći će od tebe. Unutar toga je moć, najmoćnija od svih moći. Jer ona će nadvladati sve istančane stvari, i prodrijeti u svaku čvrstu stvar. Tako je svijet stvoren. Iz toga će biti, i pojavit će se, predivne prilagodbe čija su sredstva ovdje. Iz tog razloga, ja sam zvan Hermes Trismegistus, imajući tri dijela filozofije svijeta. Ono što sam rekao o Sunčevom djelu je postignuto."............
Vec oko 2900. pr. Kr. Egipćani su u Nubiji vadili zlato, odvajajući plemenitu kovinu od kvarca, meljući je u ručnim mlinovima. Proces rafiniranja rađen je i otkriven u laboratorijima, a njegova tajna povjerena je svećenicima. U Egiptu su kemijski postupci bili popraćeni magijskim ritualima, kao i uostalom sve što se u to vrijeme smatralo važnim. Povežemo li tri činjenice da su Egipćani radili sa zlatnom rudom, i ove operacije vezane za zlato ali i druge rude držali u strogoj tajnosti, te da je njihova kemija bila ispunjena magijom, približavamo se alkemiji. Da li su Egipatski adepti sami osmislili svoju vještinu, najvjerojatnije ne. Ipak sve ono bitno, a vezano za alkemiju, uporno nas tjera natrag u Stari Egipat. Zosimus je posvetio svoju knjigu o alkemiji Imhotepu, pjesniku koji je živio 3000 godina pr. Kr. U njegovim stihovima vec u ranom razdoblju pronalazimo kako su Egipćani poznavali zemaljske užitke kojima su sinovi bogova poučavali kćeri ljudi:
Slijedi si želju dokle si živ,
Položi si Mirtu na glavu,
U fine se tkanine odjeni,
Natopljene miomirisima,
Prave stvari božanske.
Stefanus koji je pisao u sedmom stoljeću, kaže kako su sumpor i olovo sinonimi za Ozirisa. Taj bor, Izida i Tifon, vrlo često se mogu pronaći u alkemijskim tekstovima, a mnogi od njih navode Hermesa Trismegistusa majstorom alkemijske vještine. Hermes je grčki bog koji je vodio duše mrtvih u Had (podzemni svijet). Trismegistus znači "triput najveći", što i pokazuje koliko je bio cijenjen i štovan. On zapravo i nije bio grčki bog, već bog grčkih kolonista u Egiptu. Ovi su se egipatski Grci divili religijskom nauku zemlje Nila, a koji se nije mijenjao od doba velikih faraona. Ipak religija Egipta u to vrijeme drastično je slabila, pa u doba kad su je grci počeli proučavati, egipatski svećenici više nisu razumjeli čak ni značenje vlastitih okultnih simbola.
Veliki broj vjernika, ateista i ljudi uopće vjeruju da jesmo i da hoćemo. Hinduisti smatraju da umiremo i vraćamo se u nekoj vrsti beskonačnog kruga obnavljanja i smrti. Istočnjaci vjeruju ako čovjek umre operećen grijesima, vraća se ponovo u život kao ljudsko biće, kako bi ponovo dobio priliku da se očisti od grijeha kroz još jedan "mukotrpan" ljudski vijek. Hinduisti pak vjeruju u onu staru "kako posiješ, tako ćeš i požnjeti", dakle loš čovjek se vraća u obliku nekog insekta ili kao neko neprivlačno biće.
Neki vjeruju da se da se mogu vratiti u neki od svojih prošlih života kad god to zažele. Smatra se kako hipnoza može otvoriti područje, u kojem su u mozgu na neki način pohranjeni ili usladišteni zapisnici, djelomični ili potpuni, o prošlim životima.Hipnotički postupak uspostavljanja veze s tim prošlim životima zove se regresija. Većina ljudi regresiju smatra izmišljotinom isto kao i npr. liječenje bolesti kristalima. Ipak među ova dva vjerovanja postoje značajne razlike. Osnovna razlika je slijedeća: kada koristimo regresiju, tada se nešto u tom trenutku aktivno događa. Normalni psihički zdravi ljudi vide sebe u drevnim kulturama, u razgovoru i okolinama čak i odjeći iz prastarih vremena. Ipak ne događa se prilikom regresije da svatko vidi sebe kao neku poznatu osobu iz prošlosti, povijesnu ličnost. Većina ljudi nije pripadnik društvene elite niti je kraljevskog porijekla. Većinom su ljudi bili ili robovi, gladijatori, trgovci, činovnici...jednostavno mali ljudi, sa svojim malim-velikim životima. Događaj regresije poprima osjetilni oblik, a najćešće vizualni. Nekada osobe opisuju samo mirise, zvukove bez vizualnih formi. Poneki ljudi doživljavaju toliko plastične vizije da su uvjereni kako su se "vratili kroz vrijeme". U tipičnim slučajevima, čovjeka preplavljuju slike za koje on smatra da se odnose na njegov život u prošlom vremenu, a ponekad se te slike javljaju u kontekstu psihičkih konflikata ili životnih kriza. Jednostavno se pojave, bljesnu bez ikakva povoda. Neki ljudi pričaju o ovakvim doživljajima kojima je okidač bio dolazak u neko potpuno nepoznato zemljopisni područje. Objašnjavaju kako su osjetili kako to mjesto već poznaju. Takva spontana prisnost u ljudima izaziva nostalgiju, pa neki često nakon regresije i čeznu da se ponovo vrate na ta mjesta. Jesu li sretno živjeli, da li su bili sretni, bogati, siromašni, pitanja su koja im se nameću. Za mnoge je doživljaj regresije bio početak duboke duhovne i psihičke istrage koja je kasnije postala temelj samospoznaje i spokojstva.
link | objavio nuit u 16. svibanj 2006 23:00:00 | (1) komentariAlkemija, jasno, nije znanost u današnjem smislu tog naziva. Alkemija je tek vid jednog širokog nauka i pogleda na svijet koji osim religijskih obuhvaća i mnoge para discipline i učenja poput astrologije,astronomije. Kao što alkemija uključuje kemiju i fiziku kabalu, ezoteričnu matematiku, numerologiju i geometriju, kao i razna prirodna znanja: travarstvo, geomantiju i dr. Alkemija se među njima smatra kraljevskom disciplinom. U raznim civilizacijama i vremenima discipline variraju, no uvijek je ključan ovaj medjučinjenični pristup koji jedini omogućava razvoj intuicije u osnovne uvjetne mehanizme prirode i čovjeka.
Postoji više tisuća knjiga o alkemiji. Književnost, koju su svojim radovima umnožili vrsni mislioci, a koja redovito utvrđuje svoju vezanost na činjenice i praktične eksperimente, nikada nije sistematski iskorištena. Bar ne u obimu poznatih zbivanja.Intelektualna klima, katolička i racionalistička, spram ovih je tekstova održavala stav ignorancije ili podruge. Stotinu tisuća rukopisa možda kriju neke od tajni energije i materije. Kraljevi i države poticali su brojne ekspedicije u daleke krajeve i financirali znanstvena istraživanja. Nikada, međutim, tim dekodera, povjesničara, jezikoznanaca i naučnika, fizičara, kemičara, matematičara i biologa nije okupljen u alkemijskoj knjižnici sa zadaćom otkrivanja što ove stare rasprave sadrže, te što bi bilo istinito i upotrebljivo. Činjenica da je takva mentalna tupost istinita, te da civilizirana društva naizgled, lišena ikakvih predrasuda, mogu zaboraviti na stotinu tisuća knjiga s natpisom "alkemija"dovoljna je i da najsumnjicavijeg među nama uvjeri kako živimo u svijetu cenzure.
Oskudna istraživanja alkemijskih tekstova radili su mistici tražeći u njima potvrdu svojih duhovnih tvrdnji i možda poneki znanstvenik otuđen od znanosti.
Alkemijski tekstovi su većim dijelom moderni u odnosu na okultne radove iz tog vremena.Akemija je jedina religiozna djelatnost koja je uistinu doprinjela poznavanju naše stvarnosti.
liki (1193-1280) uspjeva proizvesti potasijumsku lužinu, te prvi opisuje kemijski sastav cinobera, olova i minija. Raymond Lull (1235-1315) pripravlja potasijum bikarbonat. Theophrastes Paracelsus (1493-1541) prvi opisuje dotad nepoznati cink. On prvi na Zapadu uvodi uporabu kemijskih supstanci u medicinu. Gianbattista della Porta (1541-1615) proizvodi kositreni monoksid. Johann-Baptiste Van Helmont (1577-1644) prepoznaje postojanje plinova. Basil Valentin (čiji je pravi identitet još uvijek nepoznat) u 17. stoljeću otkriva sumpornu kiselinu i klorovodičnu kiselinu. Johann R. Glauber (1604-68) otkriva sodijum sulfat. Brandt (u. 1692) otkriva fosfor. Johann F. Boetticher (1682-1719) je prvi Europljanin koji proizvodi porculan. Blaise Vigenere (1523-96) otkriva benzinsku kiselinu. Ovo su tek neki od alkemičara koji su obogatili svijet saznanjima u doba kada se razvijala kemija. U alkemiji često nalazimo nova otkrića u atomskoj fizici prije no što se pojave u stručnim izdanjima. Ima stoga razloga vjerovati da alkemija može pridonijeti budućem znanju zasnovanom na strukturi materije. Današnja relativna, kvantna fizika i teorija polja ispunile su alkemijske vizije. Ne otvarajući ogromni problem uporabe ljudskih znanstvenih dostignuća u vrlo neljudske svrhe, reći ćemo samo da se ovdje znanost, ili barem njen servilni dio, pokazala krajnje nedostojnom čak i najosnovnije alkemijske etike.
Hijeroglifno pismo, arhitektura, kult mrtvih,… 
Gradnja piramida u Egiptu bila je usko povezana s religijom. U vjeri starih Egipćana život i smrt, vidljivosti nevidljivost nisu bile nespojive irazdvojene pojave, a smrt je zapravo bila prijelaz u drugi, trajni oblik postojanja.Na tom je shvaćanju još u prapovijesnim vremenima nastao običaj da se na podzemnom grobu izgradi simbolična kuća. Postupno ta nadzemna gradnja dobiva oblik mastabe. To je izdužena građevina s ravnim ili plitko zasvođenim krovom,te s nim ili ukošenim zidovima od glinenih opeka. Monumentalnu izvedbu mastabe mogli su si priuštiti samo ugledni i bogati pokojnici, a one koje su gradili kraljevi I. dinastije počinju dostizati dimenzije velikih građevina. S vremenom se kult pokojnika mijenjao i transformirao, ali geometrijskistilizirane mastabe ostaju oblikom grobnica za uglednike koji se pokapaju na kraljevu groblju pokraj piramida.Prva izgrađena piramida je ona stepenasta faraona Đosera u Sakari, koja je zapravo nadograđena četvrtasta mastaba, jer dotadašnja nije više bila primjerena kralju podignutom na razinu božanstva. Sve su piramide, koje se potom redovito nastavljaju graditi,samo dio velikog kompleksa hramova,manjih piramida, zidanih grobova i mastaba. S vremenom se piramide mijenjaju i s kraljevima IV. dinastije dobivaju pravilan geometrijski izgled. To su građevine jednostavnih oblika, s kvadratnom bazom i sa stranama koje su pravilni istokračni trokuti. Piramide koje su u Gizi izgrađene za faraone Keopsa, Kefrena i Mikerina zahvaljujući nešto strmijem nagibu dobivaju na monumentalnosti i visini te tako poprimaju prave klasične dimenzije. Najveća od njih, zvana i Velika piramida, jest ona Keopsova, kojoj je visina 146,64 m U nju je ugrađeno 2,6 milijuna m3 kamenog materijala.Velika piramida u Gizi oduvijek je privlačila pozornost istraživača i znatiželjnika,a stari su je Grci svrstavali na prvo mjesto među onovremenih sedam svjetskih čuda. Piramida je ujedno postavljala i mnoštvo pitanja.To je, primjerice, jedina piramida od osamdesetak sačuvanih koja uz silazne ima i uzlazne unutrašnje prolaze.Kao i sve ostale i Keopsova je piramida pravilno i točno postavljena prema stranama svijeta, no ovdje je postignuta točnost naprosto zapanjujuća.U naše je vrijeme najtočniju orijentaciju prema sjeveru postigao Pariški opservatorij koji odstupa od točnog sjevera 6 minuta jednog stupnja. Velika piramida, inače smještena na prilično neravnom terenu, odstupa samo tri minute, ali i to je, kako se pretpostavlja, posljedica micanja zemljinog pola ili afričkog kontinenta u protekla 4,5 tisućljeća. A sve je to postignuto bez ikakvih laserskih pomagala. Nadalje, Kraljeva i Kraljičina kripta u tijelu piramide imaju osiguran dovod zraka koji očigledno nije trebao pokojnicima, a misteriju pojačava i činjenica da ni u Kraljevoj ni u Kraljičinoj kripti nisu pronađene ni mumije niti bilo kakvi posmrtni ostaci, čak ni hijeroglifi uobičajeni u takvim odajama. Prvi su nasilno u Keopsovu piramidu prodrli Arapi 820. godine za kalifa Al Mamouna i nisu pronašli ništa osim praznih granitnih boksova, nazvanih poslije "prazni ljesovi". Doduše još je i Herodot, kojega nazivaju "ocem povijesti", u 5. stoljeću prije Krista pisao da Keops nikada nije pokopan u Velikoj piramidi, da je pokopan negdje drugdje, navodno i na potopljenom otočiću u Nilu. Zahvaljujući upravo Herodotu mi se danas koristimo grčkim imenom tog faraona, čije je egipatsko ime inače bilo Kufu, a vladao je od 2551. do 2528. pr. Krista. Valja još dodati da je Keopsova piramida danas približno 9 metara niža (137,2 m) jer joj nedostaje sam vrh. Taj vrh, nazivan i završnim kamenom, bio je vrlo važan dio svake piramide, obično izrađen od specijalnog kamena (čak i zlata) i posebno dekoriran. Je li Velika piramida bila izgrađena bez tog završnog kamena ili je pak ukraden ili uništen, nije poznato. Zna se jedino da su o nepostojanju vrha svjedočili brojni posjetitelji i u antičkim vremenima. Ipak danas se na Velikoj piramidi može vidjeti nešto što je nalik na jarbol ili stup za zastavu. To su postavila dva astronoma 1874. godine da pokažu gdje bi bio vrh da je piramida cjelovita ili potpuno izgrađena. Još je mnogo misterija vezanih uz tu građevinu koja je jedna od najvećih ikad izgrađenih na svijetu. Neki, primjerice, dokazuju da se iz visine piramide i polumjera u bazu upisane kružnice može vrlo lako izračunati vrijednost broja π, dakle gotovo dvije tisuće godina prije nego sto su ga Grci utvrdili. No ipak najveću znatiželju stoljećima izaziva pitanje kako su stari Egipćani s tolikom preciznošću izrađivali i ugrađivali goleme kamene blokove, od kojih neki teže i do 20 tona, te kako su oni uopće i s kojim alatom, a da nisu poznavali ni kotač ni koloturnik, uspjeli izgraditi tako veliku građevinu. Zna se da je gradnja tako velike građevine velik graditeljski pothvat i da zahtijeva složene i dugotrajne pripreme, da uključuje konstrukciju složenih skela i rampa te organizaciju transporta i utrošak materijala iz gotovo svih krajeva ondašnjega egipatskog kraljevstva. Zna se da je za to gradilište potrebno osigurati hranu, smještaj i naknade za tisuće radnika te izraditi složene rasporede svih radova koji usto moraju biti dovršeni prije faraonove smrti. Povjesničar Herodot napisao je kako je u izgradnju rampe i piramide kroz trideset godina bilo uključeno 100.000 ljudi. Broj koji navodi Herodot čini se previsokim u svjetlu naših današnjih spoznaja, ali prije proučavanja i utvrđivanja točnih planova i metoda građenja nije bilo moguće osporiti točnost te brojke potrebne da se završi jedan tako golemi pothvat. Ipak je ocijenjeno da broj uključuje i dio sezonske radne snage, prvenstveno mnoštvo poljoprivrednika koji su na piramidi radili u vrijeme poplava Nila, u vrijeme dok nisu mogli raditi u svojim poljima. Sigurno je da bi toliki broj zaposlenih ljudi u punom radnom vremenu i toliko dugo vremena značajno opteretio i zakočio ondašnje egipatsko gospodarstvo. Procijenjeno je, naime, da je 2550. godine kada je, kako se pretpostavlja, započela izgradnja piramide (svaki bi faraon počeo graditi svoju grobnicu odmah nakon stupanja na prijestolje), Egipat imao od milijun do milijun i pol stanovnika. Uostalom nije možda slučajno da se nedugo nakon izgradnje Keopsove piramide, iako se to najčešće tumači vjerskim razlozima, prestalo s izgradnjom toliko velikih piramida i da su grobovi kasnijih faraona znatno manji, iako nerijetko mnogo raskošniji. Egipćani su mogli predviđati poplave Nila, prepoznavali su glavne zvijezde i po položaju zvjezdanih tijela mogli su vrlo točno i relativno jednostavno izračunati površinu i obujam i najsloženijih građevina. Imali su i razvijeno pismo, a upotrebljavali su osnovne alate izrađene od bakra, uključujući pile, dlijeta, čekiće i svrdla. Egipatski su radnici usavršili tehniku izrade rupa u kamenu ručnim svrdlima. U te su rupe potom uglavljivali klinove u koje su udarali maljevima pa su kamene ploče bile lako i jednostavno rasječene, a te su ploče otkidane postupno do željenih dimenzija. Zna se i da su Egipćani razumijevali djelovanje poluge te upotrebu kosina. Posjedovali su, dakle, i sposobnosti i mogućnosti da se prihvate i najsloženijih mogućih projekata, što su uostalom potpuno i dokazali. Nisu pronađeni nikakvi zapisi koji bi utvrdili planove izgradnje te velike piramide. Ipak neke su se spoznaje dobile analizom grobova kasnije generacije. Nepobitno je utvrđeno da su Egipćani u Keopsovo doba znali izračunavati ne samo obujam, površinu i kutove, već da su znali određivati ravnine te izraditi prave kutove. Mogli su izračunati i upotrijebiti sunčana (slavljenje Sunca bila je jedna od glavnih značajki egipatske religije) i astronomska opažanja za određivanje položaja konstrukcije, znali su koliko materijala moraju upotrijebiti te su prepoznavali potrebu za odgovarajućim temeljenjem svojih građevina. Stručnjaci su najprije ustanovili koji je kameni materijal ugrađen u Veliku piramidu. Zaključili su da je s ostacima od klesanja najveći dio kamenog materijala ugrađenog u unutrašnjost piramide vađen na samom platou Gize, što je možda, uz blizinu kraljevskih palača i bio jedan od razloga izgradnje piramida na tome mjestu. No svi su veliki bijeli blokovi vapnenca za vanjske plohe piramide (prosječno od 2,5 do 6 tona) vađeni u kamenolomu u Turi i morali su se prevoziti niz Nil i prebacivati na drugu stranu rijeke. Procjenjuje se da je ukupno u piramidu ugrađeno više od 2 milijuna kamenih blokova, od kojih iz kamenoloma u Turi nešto više od 50.000. U nju su ugrađeni i teški blokovi granita iz Asuana, koji su se upotrebljavali za gradnju Kraljeve kripte te za zatvaranje ulaza. Odmah je zaključeno da su se teški blokovi za vanjsku ugradnju morali pripremati u samom kamenolomu i da je njihova priprema započela vjerojatno prije gradnje piramide. Za dopremanje blokova na gradilište sigurno su se koristili Nilom u vrijeme poplave, jer tada voda dolazi gotovo do samog platoa na kojem se piramide nalaze. Mnogo je teorija razvijeno o tome kako su Egipćani podizali velike blokove. Neizbježni Herodot pretpostavlja da su se blokovi podizali polugama, čak tvrdi da su upotrebljavane dugačke drvene grede za podizanje blokova s jedne razine piramide na drugu. Pokušano je procijeniti i koliko je radnicima plaćeno u žitu, prvenstveno rabljenom za pečenje kruha i proizvodnju piva, te koliko je bilo potrebno ulja, druge hrane i odjeće. Gotovo je sigurno da su se drukčije plaćali različita znanja i vještine te rang koji je neki radnik u radu zauzimao. Stari zapisi upućuju kako je glavni nadzornik dobivao svaki dan 8 vrčeva piva i 16 kruhova. Po tome su se pokušali procijeniti troškovi svih ostalih radnika kako bi se mogla odrediti ukupna cijena građevine, a procjene su ujedno uključivale tadašnje gospodarstvo zasnovano isključivo na razmjeni te vrlo dugo trajanje radnog dana. Tako je izračunano da ukupni troškovi rada za cijelu građevinu iznose 111 milijuna vrčeva piva i 126 milijuna kruhova za deset godina trajanja izgradnje. Proizvodni kapaciteti staroga poljoprivrednog Egipta u to vrijeme govore da je to sasvim prihvatljivo i da je gospodarstvo moglo podržati taj složeni pothvat u desetogodišnjem vremenskom razdoblju. To ujedno znači da je izgradnja najveće egipatske piramide trajala mnogo kraće negoli što se to dosad pretpostavljalo, no kraće trajanje izgradnje još više ističe sposobnost i organiziranost starih egipatskih graditelja.
link | objavio nuit u 14. svibanj 2006 20:17:00 | (1) komentariSvojstva egipatske magije su bila dvojaka. S jedne stane je korištena kako bi pomogla živima i mrtvima, a s druge kao sredstvo mračnih ciljeva poput urota, donošenja nesreće u cilju osvete maga ili neke osobe koja je preko njega željela izvršiti svoju volju. U nekim izvorima magiju pronalazimo kao "pomoćnicu" religije. Ove činjenice odvajaju Egipatsku od drugih prisutnih oblika magije kod drevnih naroda Istoka. Kod svih njih magija je bila upotrebljavana isključivo u cilju borbe protiv zla i mračnih sila, dok je u Egipatskoj magiji jasno vidljivo kako su Egipćani koristeći se magijim nastojali upravljati svojim bogovima, te ih silama magije natjerati da rade u njihovu korist. Nisu se željeli klanjati pred bogovima isključivo kao božanske sluge, koje se pokoravaju božijoj volji i milosti. Magijom su se mogli koristiti ljudi osposobljeni prema propisima, a da bi djelovala, magijske riječi su morale biti izgovarane propisanim tonovima. Riječi su bile zapisivane na određenim mateijalima kao što su papirus ili drago kamenje, a prenositi su ih mogle opet samo određene osobe kako njihova snaga i moć nebi došla u krive ruke. Egipatski magovi tvrdili su da gospodare vodama mora i rijeka. Dokaz ove tvrdnje pronalazimo na papirusu Vestkar s početka XVIII. dinastije, dakle oko 1550.godine prije Krista. U spisima onovremenih Grčkih putnika pronalazimo retke koji svjedoče kako je Egipat smatran kolijevkom "bijele magije" i "crne vještine"... Reći ćete to su samo legende, ipak potvrde ovih riječi pronalazimo i u tekstovima uvaženih klasičnih pisaca. U Apulejevoj knjizi "Preobražaj" nalazimo primjer jedne od ovih mitskih priča. Ovdje nailazimo na priču u kojoj se spominje "čin otvaranja usta", a koji je vrlo često prisutan u religijskim tekstovima i koji se smatrao vrlo važnim za pokojnika. Također spominje vraćanje umrlog u život, a koje Apulej pripisuje magu, za koje opet pronalazimo dokaz na papirusu Vestkar, koji svjedoči kako su Egipatski magovi ovakva "uskrsnuća" poznavali tisućama godina prije Krista. Egipćani su vrlo rano bili poznati po vještini prerade metala pri čemu su , tvrde Grčki izvori, koristili živu u procesu odvajanja zlata i srebra iz prirodne rude. Nakon prerade zaostajao je crni prah kojemu su pripisivana različita magijska svojstva. Vještina prerade metala zvala se "hemeja" (priprava crne rude ili praha), a Arapi su tom nazivu još pridodali pridjevak al i tako je nastala riječ al-hemeja koja se kasnije modificirala u Alkemija. Ova riječ utjelovila je Egipćane kao najveće znalce "crne i bijele magije".
U prvoj polovici prošlog stoljeća objavljena su dva značajna hermetička djela. Oba nose pečat Zlatne Zore, jer su autori tih radova u jednom periodu svog djelovanja bili podvrgnuti njenom magijskom sistemu duhovnog vjerovanja. To su "Drvo života" (Israel Regardie), "Magika u teoriji i praksi" ( Aleister Crowley ). Ukoliko ste zainteresirani za proučavanje hermetičke tradicije koju utemeljuje ovaj red molim da se javite na email:
ili da pogledate stranice Ordo Ignis Arcani na adresi:
link | objavio nuit u 8. svibanj 2006 9:18:00 | (0) komentariVrlo često među ljudima koji su nešto načuli o hermetizmu može se čuti mišljenje kako je "bavljenje takvim stvarima" siguran put u umobolnicu. Također možemo često čuti izraz "Taj je malo skrenuo" Naravno nikada vam nitko neće navesti konkretnu osobu, nego će reći da je to čuo od nekog ko sigurno zna i kome se u potpunosti može vjerovati. Ako i stupite u kontakt s tom osobom ona će vam zasigurno reći da je to čula opet od nekog drugog, ovaj od trećeg itd. I pak tamo gdje ima dima ima i vatre. Sigurno se pitate što je od svega toga istina.
Dva su razloga za takve priče. Vanjske manifestacije psihičke magije i psihičkih oboljenja su slične. Kod mnogih bolesti prisutni su simptomi halucinacija, osjetilnih iluzija, opsesivnosti i sl.Takvi ljudi čuju glasove, čitaju misli, vide što se događa negdje na drugom mjestu, uvjereni su kako mogu proći kroz zidove, zatvorena vrata. Šizofreničar će tvrditi kako je u isto vrijeme i s vama i u susjednoj sobi. Vrlo često bolesnici su opsjednuti idejom, kako su začarani, zarobljeni od nevidljivih gospodara i moraju slušati njihove naredbe.
Kako hermetičari operiraju sa višim planovima postojanja astralnim i mentalnim, mnogi fenomeni hermetizma imaju sličnost sa gore navedenim mentalnim poremećajima. Vrlo često okultne grupe, traže pojedince koji imaju razvijenu ekstrasenzornu percepciju, tzv. senzitivce, da bi preko njih kao medija ostvarili kontakt sa višim sferama. Naravno da se među takvim osobama uvijek može pronaći i osoba koja ima sklonost ka nekom od mentalnih poremećaja, a koji će u uvjetima ovakvih aktivnosti lakše i brže razviti. Tada neuki, lako donose zaključak, osoba je poludjela jer se bavila okultnim znanostima. To nije točno. Vjerojatno će svakoga od vas zanimati kako razlikovati hermetčke od patoloških fenomena. Postoji jedan jedini način, VOLJA. Mentalno bolesna osoba nemože voljno kontrolirati opisane fenomene. Kod njih se oni javljaju spontano, protiv volje bolesnika i on je u svemu uključen samo pasivno. On nemože odrediti trajanje , intenzitet ili kraj opisanog fenomena, već je jednostavno nemoćan i opsjednut njime.
Iskusni hermetist pak svojom VOLJOM odlučuje kada će početi primati utiske iz astralnog plana, koliko će fenomen trajati i naravno voljno ga prekida. Volja je u svakoj magijskoj operaciji ključni čimbenik. Različiti slojevi svijesti, iskusnog hermetiste, dobro su odvojeni jadni od drugih i pregrade koje su među njima padaju isključivo voljno.
Magija je izazivanje promjena u svjesti ili okolini uporabom Volje.
U prvoj polovici prošlog stoljeća objavljena su dva značajna hermetička djela. Oba nose pečat Zlatne Zore, jer su autori tih radova u jednom periodu svog djelovanja bili podvrgnuti njenom magijskom sistemu duhovnog vjerovanja. To su "Drvo života" (Israel Regardie), "Magika u teoriji i praksi" ( Aleister Crowley ). Ukoliko ste zainteresirani za proučavanje hermetičke tradicije koju utemeljuje ovaj red molim da se javite na email:
ili da pogledate stranice Ordo Ignis Arcani na adresi:
link | objavio nuit u 5. svibanj 2006 14:27:00 | (0) komentari
Simbolički sistem Tarot. Ukratko sve znanje Starog Egipta bilo je prikazano u obliku koji je najprihvatljiviji čovjeku - slikama. Te slike simboličnog značenja čine "KnjiguTota", iz čega kasnije i nastaje inačica Tarot. Tarot ima 78 karata. Svaka od njih predstavlja jedan ključ hermetičke mudrosti. da bi mu osigurali vječitu trajnost, egipatski magovi su odabrali "medij koji je stalan" - zlo u čovjeku (kockarski duh). Izmislili su vrstu kockanja Tarotovim kartama i tako ga pustili u svijet. u svojoj dugoj povijesti tarot je bio svjedok nastanka i propasti mnogih civilizacija, a preživio je i do danas služeći kao svojevrsna zbirka kjučeva do vječne mudrosti.
Hermetička učenja stara su koliko i ljudsko društvo. U svakoj ljudskoj zajenici pronalazimo neki oblik magijske prirode čija je svrha bila zaštita zajednice ili je bila usmjerena ka njenoj dobrobiti.Već sam rekla kako zapadna hermetička tradicija vuče korjene iz Starog Egipta i bila je privilegija društvene elite.Samo najsposobnije mlade ljude "regrutirali" su iskusni svećenici, kako bi ih podučavali. Osnivačem svih tajnih nauka smatra se bog Tot, ( u grčkoj mitologiji to je Hermes, a u rimskoj Merkur). Čitava ekonomija Starog Egipta ovisila je o primjeni hermetičkih znanja koja su dolazila od svećenika-maga.Gradnja piramida također je izraz fiksiranja već postojećeg magijskog znanja.(O keopsovoj piramidi sam pisala ranije).
link | objavio nuit u 5. svibanj 2006 12:41:00 | (0) komentariPo hemetičkom učenju život je jedan i nedjeljiv. Ipak oblici u kojima se on pojavljuje su poliformne i beskrajno promjenjive. Materija, energija i život su tri oblika manifestiranog postojanja. Podjela na živu i neživu mateiju je lažna jer ne postoji nepokretna materija( ako uzmemo u obzir da se ona sastoji od atoma, a ovi od još manjih djelića elektrona koji kruže u ljuskama oko jezgre) tako da cjeli svemir vibrira životom. U stalnom kretanju, privlačenju i odbijanju djelića materije postoji jedinstveni sklad i smisao. Svi oblici života evoluiraju i imaju tendenciju ka evoluciji. Svaka i najmanja evolucija u mikrokozmosu ( npr. čovjeka) zrcali se, utječe i prenosi na makrokozmos. Nazovimo to težnjom čovjeka ka višim i savršenijim oblicima svijesti. U zapadnoj hermetičkoj tradiciji sve je svijest. Sve što postoji, kreće se ili bilo što što se manifestira na bilokoji način u sebi sadrži iskru spiritualne svijesti. Ona tijekom evolucije ostaje nepromijenjena. U fizičkom univerzumu, najniži stupanj razvoja čini svijet minerala. Grub ali ipak živ. Oni pokazuju želju za kristalizacijom.U procesu evolucije svijet nižih oblika služi kao temelj za razvoj viših svjetova, na taj način svi viši svjetovi sadrže elemente onog svijeta ispod. Dakle čovjek kao najviša forma evolucijskog procesa sadrži apsolutno sve oblike iz nižih svjetova. To je i logično jer sve ono što je nastalo iz nečeg u sebi mora sadržavati elemente svog uzroka.
Dakle ako spiritualna svijest ostaje nepromjenjiva u svim svjetovima i oblicima onda ona na neki način ekspandira u čovjeku. U nižim svjetovima ona je previše obavijena i prekrivena velovima koji je zamračuju.
Razvijajući se intelektualno i spiritualno, čovjek zapravo prodire kroz ne tako guste velove prema spiritualnoj svijesti. Da bi se realizirao cilj evolucije čovjek nemora sebi ništa dodati već samo izbaciti iz sebe stvari koje mu stoje na putu do istine.
Ovo predhodno razlog je postojanja svih okultnih učenja, hermetizma i drugih mističnih nauka.
link | objavio nuit u 4. svibanj 2006 23:14:00 | (0) komentarihttp://www.borndigital.com/tree/index.html
link | objavio nuit u 4. svibanj 2006 14:57:00 | (0) komentariDeset božanskih kvaliteta (Kozmičkog čovjeka, Kozmičke svijesti) prikazano je u obliku deset Sefirota.
Keter - neutralna sfera (prvi drhtaji)
Hokmah -mudrost muška sfera (zodijak)
Binah -ženska sfera(Saturn)
Hesed - milost (Jupiter)
Geburah - strogost ili pravda (Mars)
Tifaret - ljepota (Sunce)
Necah - svjesna aktivnost (Venera)
Hod - blještavilo (Merkur)
Jesod - temelj (Mjesec)
Malkut - kraljevstvo (Zemlja)
Ovdje još pronalazimo i 22 staze mudrosti, koje odgovaraju broju slova u Hebrejskom alfabetu. One su svojevrsna poveznica, poput kanala povezuju titrajne krugove.
Drvo života ako pogledamo okomito možemo podijeliti i u ljievi, srednji i desni stup.
Lijevi stup misli,ekstraverzija, progresija, suđenje
Srednji stup ravnoteža,
Desni stup osjećaji, introverzija, regresija, milosrđe.
Očitovano kozmičko načelo je JHVH.
J - to je svijet koji se nalazi pod zaštitom očitovanog kozmičkog načela prvog slova. Ovo se slovo i područje povezuju s elementom vatre. Iz ovog područja proizlaze tri ostala, dok svjetlost neprekidno gubi snagu.
H - to je područje stvaranja i pripada prvom slovu. Ono je povezano s elementom vode.
V - ovo je područje oblikovanja koje proizlazi iz područja stvaranja. Povezuje se s elementom zraka.
H - je poznato kao fizičko područje, područje djelovanja, materije i čovjeka. Ono je također i područje "ljusaka", a koje se opet sastoje od gušćih djelića prvih triju područja. Ovo slovo se povezuje s elementom zemlje.
Svako od ovih područja uključuje jedno drugo, poput listića luka koji savršeno prijanjaju jedan u drugi do same srži.
U prapočetku svjetlost se nije izdiferencirala i nije bila usmjerena samo na stvaranje, zbog toga je u nečemu morala biti sadržana. Kako bi se očitovala kao vječnost neograničene svjetlosti ( muška sfera) pretočila je svoju bit u "posudu" (ženska sfera) Kabalisti ovo vrlo jasno nazivaju princip svjetlosti i princip posude.
Neočitovana svjetlost je negativnost , posuda je bezgraničnost, pa onda spajanjem nastaje nešto treće, a to je svjetlost. Sve ove tri razine su još uvijek neočitovane pa ih kabalisti nazivaju "velovima negativnog postojanja" Ipak ovo negativno postojanje zapravo u sebi nosi sjeme postojanja, a time i postanak svega što poznajemo.
Glavna osobina vječne svjetlosti je "darivanje", a uz koju neminovno mora postojati i želja za primanjem, kako bi u cijelom procesu mogli biti učesnici, a ne promatrači.
Kozmički prostor je savršena posuda , koja ima želju da prima, kako bi kasnije mogla darivati. Kozmički prostor je ograničio volju za primanjem i tako prouzročio da iz njega počne zračiti unutrašnja svjetlost. od te svjetlosti oblikovan je Arhetipski čovjek. ( prototip čovjeka).
Kabala dijeli čovjeka u tri područja:
- tijelo,
- psihička energija (psiha)
- dinamično središte budne svijesti (jastvo)
Posljednja dva su onaj dio psihičkog života koji obuhvaća dio svijesnog i nesvjesnog. Naše misli i emocije su povezane povezane s našim tijelom. Također je poznato da se naše fizičko tijelo održava na životu zgusnutom masom elemenata, pa iz svega toga proizlazi da je misaona energija povezana s našim fizičkim tijelom, a emocije su vezane uz percepciju čula. osim ovog osnovnog poimanja kabalist mora produbiti odnos spram sebi, a sve u cilju samospoznaje. Ovakva interakcija između tijela, psihe i jastva manifestira se u svakom čovjeku, bez obzira poznaje li on tajne hermetičke znanosti ili ne. S druge strane kabalist podešava svoj život i bistvo prema njima. Pravi kabalist koji se želi baviti kabalom mora promatrati svijet drugim očima, prihvaćati udace sudbine ne kao nesreće već kao iskustva, on se mora u okivru ovih zakona predhodno razviti u magijskom smislu, unutar već izloženih pogleda na svijet.
Osnova magijskog razvitka je kada magičar ostvaruje svoje namjere uz pomoć Volje. Magičar se koji se ne bavi praktičnom kabalom može se poslužiti moćima i silama koje je u sebi razvio ili pak nekim fluidnim misaonim oblicima. Kabalist, pak sve postiže bez pomoći ovakvih sila. S hermetičkog stjališta kabalist je najviši predstavnik univerzalnih svemirskih zakona. On svijesno zastupa "svemir u malom" dakle mikrokozmos, pa zbog toga može biti djelotvoran i u makrokozmosu. kabalist pokušava sve kozmičke aspekte priznati, uskladiti i u sebi ostvariti. jasno ovo je težak i dalek put, ali na putu ka savršenstvu nesmije biti žurbe, potrebno je vrijeme i zrelost.
Nuit
link | objavio nuit u 4. svibanj 2006 12:34:00 | (0) komentariRiječ Kabala hebrejskog je podrijetla i znači "primati". Međutim čovjek može primati samo ono što je sposoban shvatiti i apsorbirati. Ovdje je znači riječ o logičkom prihvaćanju. Inače Kabala je filozofski pogled koji od davnine nastoji dati odgovore na vječna pitanja o bitku, o nastanku i naravi svemira, kao i o sudbini cijelokupnog čovječanstva.Nadalje Kabala se može "primati" iz knjiga ili žive tradicije tj. praksom i dubokim razmišljanjem.
Kao sistem tajnog naučavanja kabala se temelji na dvojnosti. Ona čitav svemir objašnjava sjedinjavanjem dviju suprotnosti-muške i ženske sfere-što se usklađuje u nečem trećem, a to treće je rezultat njihova sjedinjavanja.
link | objavio nuit u 4. svibanj 2006 11:51:00 | (8) komentariJučer, dok sam pokušavala na ovim stranicama iznjeti već poznaznate i samo početnicima zanimljive stvari o Starom Egiptu, razmišljala sam o načinu na koji ću ovu prastaru kulturu povezati s još jednom starom kulturom s entitetom koji je prisutan i do danas a to su Židovi. Ovo je jedina religija koja se poistovjećuje s nacijom, čineći vjerovanje živim bićem koje raste i razvija se kroz čovjeka. Židovska religija temelj je svega onoga nama već poznatog i bliskog, osnova na kojoj su izgrađene religije na ovim prostorima. Povezujući staroegipatsku tradiciju s Židovskom,povezivanjem mističnih redaka iz jedne i druge dobit ćemo ono čemu želim posvetiti ove stranice, a što se naziva Zapadna hermetička tradicija.
Nuit
link | objavio nuit u 4. svibanj 2006 11:07:00 | (0) komentariOZIRIS - ORION
Oziris - u obliku ljudske mumije. Drži znakove faraonske moći: magični štap heka i flagelum s tri rese. Na glavi ima bijelu krunu Gornjeg Egipta. Odjeća mu je bijela što je simbol nemanifestiranog duha, a lice mu se ponekad prikazuje zelenim, jer je i simbol plodnosti. Kralj Amentija - svijeta gdje odlaze umrli. Vladar posljednje generacije bogova i simbol besmrtnosti duše. Središte Ozirisova kulta bilo je u Abidosu.
Dva istraživaća Adrian Gilbert i Robert Bouval su početkom 1990' došli do zapanjujućeg otkrića. Naime sasvim slučajno, promatrajući zvijezde, otkrili su da su tri najveće piramide u Gizehu položene na isti način kao i Orionov pojas na nebu. Daljnjim proučavanjem su dokazali kako su svi odnosi smještaja piramida istovjetni onima Oriona na nebu.
Već je ranije poznato kako se upravo Oziris poistovjećivao sa zviježđem Oriona. Tako jedan egiptolog navodi:
"Kada je riječ transformaciji duše nakon smrti, vjerovalo se da je ona složen i opasan proces kojem se može pripomoći ritualima koje obavljaju živi, ili pak poznavanjem magijskih vještina od strane umrlog koji zahvaljujući svojim znanjima uklanja prepreke na drugom svijetu, ne bi li dospio do vječnog života. Tek tamo, u dalekom astralnom svijetu zviježđa koja se vide tijekom čitave godine prestaje svaka mijena. Tek među vječnim bogovima duša može ući u stanje vječnog postojanja koje se nazivalo Ozirisom."
Novija istraživanja (oko 1994.) su otkrila i nove stvari povezane s piramidama. Naime u kraljičinoj i kraljevoj prostoriji unutar najveće piramide pronađeni su neki kanali-otvori oko 40*40 cm. Struka je kanale odmah proglasila za davna ventilacijska okna. Naknadnim istraživanjem su utvrdili da kanali pod jakim kutevima idu prema vanjskih zidovima piramide.
Jedan dio hrabrih istraživaća koji su znali koliko je egipćanima bilo važno nebo i zvijezde su počeli eksperimentirati s kutevima i smjerovima tih kanala.
Došli su do zapanjujućih otkrića.
Svi kanali iz velike piramide su bili usmjereni u, kako se čini, egipćanima glavna zviježđa. Iz kraljičine odaje prema Siriusu i Malom medvjedu, a iz kraljeve odaje prema Orionu i Drakonisu.
SFINGA - REGULUS
Sfinga predstavlja tijelo Lava i glavu faraona. Arheolozi i egiptolozi danas vjeruju kako je nekad tamo stajala prava glava Lava. Sfingina glava gleda na istok, a neki moderni istraživači tvrde da ona predstavlja sazviježđe Lava s najsjanijom zvijezdom Regulus u njenim grudima.
Vjeruje se da su Faraoni u specifični dan stajali unutar šapa sfinge i kada se Sunce uzdizalo na horizontu, oni su s dubokim štovanjem potvrđivali svoj status vladara u srcu Regulusa.
IZIDA I HORUS
Danas je već opće poznato kako je kršćanstvo sagrađeno na Egipatskim temeljima. Najbolji dokaz tome je upravo ova korelacija Izide majke kako doji sina Horusa. Ikonografija Marije i Isusa je identična.
Horus se u Egiptu obožavao kao jedan od simbola Sunca. Ako se osvrnemo na to kako Božić, Isusovo rođenje, pada 24. 12. po Gregorijanskom kalendaru, a naziva se još i dan pobjedonosnog Sunca, sasvim je očit utjecaj Egipatske religije na kršćansku.
Povezati se može Egipatska mitologija Horusa s pričom o Isusu. Naime Horus se također rađa tajno, jer bi ga inače ubio zli bog Seth - tadašnji vladar Egipta. Kada Horus odraste vodi bitku sa Sethom za prevlast Egiptom u kojoj pobjeđuje. Na kraju se uspinje svome ocu Ozirisu na nebesa i postaje sam Oziris. Ovi posljednji simboli tako jasno oslikavaju Isusovo uskrsnuće i odlazak Ocu na nebo.
APEP (APOPHIS)
U staroegipatskoj mitologiji Apep se smatrao gospodarem zla, tame i kaosa. Bio je prikazivan u obliku velike zmije ili ponekad krokodila. Smatralo se da je on drevni duh zla i uništavanja koji boravi u vječnoj tami. Također se smatralo kako Apep zapovijeda armijom demona koji muče ljude.
Apep je bio suparnik boga Ra, onog koji jest svjetlost i koji donosi svjetlost. Vjerovalo se kako Apep želi progutati Sunčevu barku i svaki dan prije zore se odigravala bitka između bogova (egip. Neter) na Raovoj barci i Apepa. Apep je za Egipčane utjelovljavao i snage rastvaranja, tame i ne-bića.
Stoga bio je neka vrsta crne rupe, prisiljavajući one koje je progutao u stanje nepostojanja, kojeg su se Egipčane uvelike bojali i gnušali.
Budući da je bio potpuno izvan svijeta prirode, vjerovalo se kako ne treba nikakvu hranu osim udisanja vlastitih krikova. Prikazivan je kao velika zmija za koju se vjerovalo da egzistira od početka vremena u vodama prastarog kaosa koji je prethodio stvaranju.
Njegova funkcija su beskrajni zlokobni ciklusi napada, poraza i ponovnog napada. Pridodan mu je i epitet zli gušter.
Na unutarenjem planu čovjeka personificirao je nedostatk svijesnosti, poraz, neodgovornost, moralno i duhovno propadanje, involuciju i povratak prema zvijeri.
Apep u starom egiptu nije imao svetišta niti je ikada obožavan, jer on i nije spadao u Netere tj. bogove.
Arheolozi su našli zbirku tekstova u kojima se opisuje zaštita i odnošenje prema Apepu. Evo i nekih naslova poglavlja:
poglavlje o pljuvanju na Apepa
poglavlje o gaženju Apepa lijevim stoplaom
poglavlje o probadanju Apepa kopljem
poglavlje o sputavanju (okivanju) Apepa
poglavlje o rezanju Apepa nožem
poglavlje o bacanju Apepa u vatru
NUN
Nun je bio bog koji je personificirao prvobitne (iskonske) vode, kaos koji je postojao prije formi i oblika, tamna tekuća masa iz koje se pojavio bog-stvoritelj.
Za Nuna se smatralo kako nema površine te da se proteže u beskonačnost. Bez da je podvrgnut kozmičkom redu (Maat), Nunov vodeni kaos je čak smatran blagotvornim..
Nun je bez premca u Egipatskom kozmosu, budući da je smatran "ocem (prapočelom) bogova". Njegova supruga je bila Naunet.
Jednom kada je stvaranje kozmosa završilo, Nun je nastavio egzistirati izvan njegovih granica, unutar voda zemlje i onih rijeke Nila.
Njegovo ime se pisalo hijeroglifskim znakom za vodu. Bio je predstavljen očišćavajućim jezerom koje je bilo dio svakog hramskog kompleksa. Također je imao ulogu u ritualima kod postavljanja temelja u konstrukciji novih hramova.
U ikonografiji je prikazan kao čovjek koji stoji do pasa u vodi te ispruženim rukama pridržava solarnu barku Manjet.
Nun nije imao hramove ili svećenike posvećene njemu, niti je obožavan kao personificirano božanstvo. Umjesto toga smatralo se da je prisutan u svetim jezerima koje smo mogli naći u svim hramovima.
U Abtu (Abydos) bio je npr. predstavljen podzemnim vodama i kanalima Oziriona
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
ne mogu se ustanoviti sa sigurnoscu. Arheoloski podaci govore da je na prve stanovnike doline Nila
veliki uticaj imala kultura Bliskog Istoka, ali tocan utjecaj se ne moze jos uvijek odrediti.
Pokusaj da se opise razvoj egipatske civilizacije kao i pokusaj da se identificiraju njihovi intelektualni
korjeni uglavnom se zasniva na pretpostavkama koje se temelje na neiscrpnim ruševinama, grobnicama i
spomenicima od kojih su neki neprocjenjivi primjerci prastare kulture.
Natpisi u hijeroglifima su na primjer pruzili neprocjenjive podatke
Piramide su jedino sto je preostalo od "sedam svjetskih cuda".
Piramide se nalaze u Gizi kraj Kaira. To su u stvari grobnice egipatskih faraona.
Oni su mrtvi balzamirani, a mumije skrivane u unutrasnjost ogromnih kamenih zdanja - piramida.
Smatra se da je 100,000 ljudi gradilo Keopsovu piramidu, punih dvadeset godina.
Svaki kameni blok je visok 2 metra. Neki su dugi i po 5 metara.
Blokovi krecnjaka i granita su vađeni u kamenolomima na drugoj obali Nila i dopremani
camcima niz rijeku. To se moglo raditi jedino u proljeće, kada se Nil izlijevao,
pa je zato trebalo 20 godina i nekih 500,000 ovakvih plovidbi. Zatim je grupa ljudi
vukla blokove, od kojih je svaki tezio oko 2 tone na saonicama uz put. Procjenjeno je
da se Keopsova piramida sastoji od 2,300,000 blokova. U unutrasnjosti piramide se nalaze
tri prostorije povezane hodnicima.
Mumije
Mumija je narocito preparirano i sacuvano tijelo mrtvaca. Rijec mumija dolazi
iz arapskog jezika i znaci tjelo sacuvano pomocu voska ili katrana. Egipcani su
vjerovali u zivot poslije smrti, zato su oni leseve mumificirali.
Otprilike 3000 godina p.n.e. egipcani su sahranjivali svoje mrtve u sklupcanom polozaju
u vrućem pustinjskom pijesku, koji je cuvao tijelo od raspadanja.
Kada bi neko umro, izvadili bi mu mozak, organe za probavu, srce i pluca.
To se cuvalo posebno, u cetiri posude koje su se zvale "kanopske vaze".
U kasnija doba ti su organi vracani u tijelo.
Zatim su u tijelo stavljane soli koje su sa suhim pustinjskim zrakom
izvlacile vlagu. Kada bi se les osusio, umotali bi ga u stotine metara platna.
Sve je to trajalo 70 dana. Tijelo je zatim stavljano u sanduk koji se
naziva - sarkofag. Ako je pokojnik bio bogata osoba, izradjivano je vise
sanduka od kojih je svaki tocno ulazio u slijedeći.
Teba
Teba je mnogo vijekova bila glavni grad starog Egipta. Nalazi se oko 725 km od sadasnjeg Kaira.
Nalazi se na podrucju sadasnjeg Karnaka i Luksora. Ime je dobila od starih grka, među kojima
je bila poznata i kao Diospolis - nebeski grad. Prepuna je starih grobnica, spomenika, hramova,
od kojih je najpoznatiji Hram Amona-Ra koji se nalazi u Al Karnaku.
Pozdrav,
Nuit
link | objavio nuit u 3. svibanj 2006 21:55:00 | (4) komentari