Wicca

link | objavio nuit u 6. studeni 2011 15:52:51 | (4) komentari

 WICCA

 

Wicca danas: Wicca je moderna neopaganska religija, postoji u raznim oblicima, a većini je zajedničko štovanje ženskog božanskog načela, ili Božice, i poštivanje prirode i prirodnih ciklusa. Wicca se ponekad naziva i pokret Božice, duhovnost Božice i najbrže je rastuća religija u SAD-u. Gnosis, američki časopis o misterijskim tradicijama, objavio je da u SAD-u ima otprilike 500 000 sljedbenika Wicce i štovatelja Božice (Smoley 1998), dok u Velikoj Britaniji, smatra britanski znanstvenik Ronald Hutton (1998), 110 000-120 000. Sljedbenici Wicce su većinom bijelci, srednje klase, visokog obrazovanja i politički usmjereni liberalizmu i ekologiji, trećinu čine muškarci, a u zadnje vrijeme, sve je više mladih. 
Premda se ponekad smatraju sinonimima, Wicca i suvremene vještice nisu isto. Wicca se odnosi na religiju, okvirni sustav uvjerenja, štovanje Božice (i Boga) i proslavu Wicca praznika. Vještičarstvo se, s druge strane, odnosi na umijeće bacanja čini i magijsku praksu; ono se ne temelji na štovanju bogova ili božica i nije poseban duhovni put, te ima vještica čija vjera nije paganska, nego kršćanska ili židovska.

U Wicci se često štuju dva uravnotežena polarna božanstva, Božica i Bog; Božica je imanentna postojeća sila i podrijetlo svega stvorenoga na Zemlji, prirode i samog života. Bog je poznat kao Rogato božanstvo (potječe od drevnog keltskog boga Kernunosa, no njegovi prikazi datiraju od paleolitika). Neke tradicije štuju isključivo Božicu; najpoznatija je Dijanička Wicca, koja se pojavila u Kaliforniji 1970-ih.
Wicca iscjeljuje raskol između uma i tijela, seksualnog i duhovnog, prirode i ljudskog te drevnog i suvremenog pristupa svetom. Od svih religijskih pokreta koji su se javili tijekom 1960-ih, Wicca je najuspješniji. Wicca i duhovnost Božice plodno su tlo za stvaranje postkršćanskog, postpatrijarhalnog višestrukog i objedinjenog identiteta. Wicca i duhovnost Božice zastupaju radikalnu utjelovljenost, decentraliziranost i neautoritarnost.

Povijest: Wicca na staroengleskom znači šaman. Utemeljitelj Wicce, pod imenom Wica, britanski je državni službenik Gerald Gardner, koji se nadahnuo knjigom Charlesa Lelanda: Aradia, or the Gospel of the Witches, knjigama dr. Margaret Murray: The Witch Cult in Western Europe i The God of the Witches, praksom slobodnih zidara, ceremonijalnom magijom te radom Aleistera Crowleya. Preuzeo je ideje o primitivnim matrijarhalnim religijama, popularne u njegovo doba, i 1950-ih, objavljivanjem knjiga Witchcraft Today (1954) i The Meaning of Witchcraft (1959), stvorio modernu Wiccu. Wicca se nakon Engleske brzo širila Europom i Sjevernom Amerikom, gdje su se razvile mnoge nove tradicije. Najbitnija knjiga za širenje Wicce nakon 1980-ih je Starhawk: Spiralni ples, preporod drevne religije Velike Božice (1979).

Svetkovine: 
U Wicci se slavi osam glavnih praznika, Sabata; Samhain (31.10.), Beltane (1.5.), Imbolc (2.2.), Lammas (1.8.), ljetni i zimski solsticij i proljetni i jesenski ekvinocij; Esbati, to jest dani Mjesečevih mijena, a rituali se odvijaju i prema posebnim namjenama.
Imena svetkovina su općenito preuzeta od drevnih germanskih i keltskih praznika, koji su se održavali otprilike u isto vrijeme u godini. Rituali su eklektični, mješavina su značenja poznatih drevnih svetkovina i drugih, koji se u isto vrijeme svetkuju u raznim kulturama.

Rituali: U prvobitnoj Wicci nadahnuti su viktorijanskim okultizmom, a duhovni sadržaj temeljio se na starijim paganskim religijama. Danas je većina sljedbenika Wicce eklektična, to jest ne pripada kovenu, nije formalno inicirana, radi samostalno i stvara individualiziranu i inovativnu religijsku praksu. Organizacija unutar Wicce je potpuno nehijerarhijska.

Simboli: Najpoznatiji je simbol Wicce pentagram, često okružen krugom, kad se naziva pentakl, a vrh zvjezde je okrenut prema gore. Prema najčešćem tumačenju, pet vrhova pentagrama simbolizira pet elemenata (zemlja, zrak, voda, vatra i duh - akaša) ili čovjeka uronjenog u cjelinu postojanja.
Ključ popularnosti i brzog širenja Wicce su njezine postavke, koje su zdrav odgovor za duhovne potrebe suvremenog čovjeka - ekološka svijest o uronjenosti čovjeka u prirodnu cjelinu, štovanje svih oblika života, uravnotežen odnos muškog i ženskog načela, prihvaćanje tjelesnosti i seksualnosti kao svetih, svijest o cikličnosti prirodnih procesa, čiji je čovjek dio, i naravno, praktično osvještavanje čovjeka kao mikrokozmosa, u kojem priroda može evoluirati i doseći svoj kreativniji i savršeniji izražaj.

Spiralni ples je danas osnovno i najpopularnije štivo o Wicci i vještičarstvu; ali ga je Starhawk napisala vrlo mlada... sa malo praktičnog iskustva... 
Osnovne teze u Spiralnom plesu nisu točne; utemeljitelj Wicce je u stvari Gerald Gardner, koji se je nadahnjivao iz raznih izvora, najviše iz ideje o primitivnim matrijarhalnim religijama i keltske mitologije.
Dakle, Wicca nije najstarija religija nego je oblikovana prije pedesetak godina... Wicca je relativno mlad duhovni pokret koji se brzo i dinamično razvija. 
Ono što je privlačno u Spiralnom plesu je naravno magija, ali i produhovljeni feminizam.
Vještičarstvo je kršćanski pojam; magija postoji od početaka ljudske kulture, ali se termin "vještice" pojavljuje tek u srednjovjekovnoj Europi...

link | objavio nuit u 6. studeni 2011 15:48:41 | (0) komentari

 Prijevod knjige : The Book of Thoth

Autor: Master Therion (Aleister Crowley)

link | objavio nuit u 6. studeni 2011 15:35:51 | (0) komentari

link | objavio nuit u 11. svibanj 2007 20:46:00 | (13) komentari

Ankh je vjerojatno najpoznatiji egipatski magijski simbol, može se koristiti kao štapić, ukras ili nakit. Idealna veličina iznosi 30-45cm, tako da bi polukružni dio i držak bili u ravnoteži. Najbolje je da je napravljen od metala, npr. bakra ili može biti napravljen od nelakiranog drva. Boja mu je nebeski plava, žuta ili bijela.

Kaducej/glasnički štap: U svom riječniku signor Cirlot, vrhunski španjolski okultista piše:Štap sa dvije zmije ovite oko njega, sa parom krila ili krilatim šljemom na vrhu. Povijesno objašnjenje glasi kako je takav zbog Merkurove intervencije u borbi među dvijema zmijama, koje su nakon toga olabavile oko njegova štapa. Štap predstavlja moć; dvije zmije mudrost; krila su marljivost,a šljem je simbol uzvišenih misli. Danas je kaducej zank katoličkog biskupa u Ukrajini. Također predstavlja spajanje četiri elementa. Veze s Tothom su očite, što ga čini idealnim štapićem za svakog učenika koji se posećuje magijskoj službi "triput najvećeg". Treba paziti da se zmije ukrštaju na četiri mjesta koja predstavljaju četiri elementa, a ne na tri kako se može vidjeti na nekim slikama. Kaducej je nešto što mora imati svako egipatsko liječilište.

Skarabej je sveta buba o kojoj sam puno pisala u jednom od svojih starijih napisa.

Lotos se općenito prihvaća kao simbol dalekog istoka...ipak naveliko se koristio u Egiptu i mahom se pojavljivao u scenama koje prikazuju Ozirisovo prijestolje i četiri Horusova sina. Bio je jedan od svetih simbola Neftis u njenoj ulozi boginje misticizma i odmora. U egipatskom sistemu on, grubo rečeno, ima iste konotacije kao i na indijskom potkontinentu, što uistinu govori o njegovoj starosti.

Kopča Izis je tekođer obrađena u jednom od starih napisa.

Znaci životinja su Egipćanima bili podjednako važni kao i ljudski ili apstraktni simboli. Njihova božanska obličja su često bila prikazana sa životinjskim obilježjima. Lav, pas i mačka su bili dobri simboli. Divlje zvijeri pitanje je bilo samo koliku povezanost netko može osjetiti prema krokodilu i sl.

Postoje i drugi simboli koji se povezuju sa egipatskim magijskim sistemom i starom kulturom uopće. Ipak to nije najvažnije za osobu koja teži postati mag. Previše akademskih teorija jednostavno blokiraju um i nameću razumska ograničenja. Svakako treba proučiti poglede učenih, ipak prosvijetljenje dolazi kroz raskidanje veza koje vežu um u postavljene sheme i šablone uslovljene misli.

link | objavio nuit u 6. ožujak 2007 23:34:00 | (5) komentari

link | objavio nuit u 5. ožujak 2007 21:14:00 | (4) komentari

link | objavio nuit u 4. ožujak 2007 22:49:00 | (0) komentari

link | objavio nuit u 4. ožujak 2007 22:11:00 | (1) komentari

link | objavio nuit u 4. ožujak 2007 21:47:00 | (1) komentari

Hamarkis-božansko ime za sfingu, poznata kao još jedan aspekt boga Horusa.
Vepvavet-prikazan kako šakal, različit od anubisa. Ratničke prirode.
Nekhebet-boginja porodiljskih bolova.
Buto-je bila boginja-zmija koja se sprijateljila s Izis.
Mont-je primitivno prabožanstvo. Izvori nam kažu kako je on bio stari Mu-an-bog sunca.
Neit je bila zaštitnica sais, njen znak su bile prekrižene strijele na životinjskoj koži. izjednačavala se sa Nut i Izis. Tkalački stan je jedan od njenih simbola.
Knumm, ponekad prikazan kao ovan ili jarac, bio je božanski lončar koji je oblikovao svijet. Vrlo poštovan aspekt Ptah.
Harsaf je također bio božanstvo sa ovnovom glavom te je postavljen u eru Ovna.
Min se povezuje sa Panom i Horusom. Bio je bog vegetacije, munja njegov simbol, dok je štovan kao bog plodnosti.
Hapi je božansko ime Nila.
Hatore koje nemaju nikakve veze sa istoimenom boginjom, bile su vrsta dobrih vila koje su se pojavljivale pri rođenju čovjeka da bi mu dodjelile sreću.
Shai nije bio božanstvo, već ime za sudbinu
Renenet je bila staro Mu-an božanstvo za kog se kaže kako je hranilo bebe tijekom perioda dojenja.
Khepera, skarabej, bio je božanstvo preobražaja.
Renpet je bila boginja proljeća i rasta.
Bes klaun ili dvorska luda bogova.
Selketh, Boginja -škorpija, bila je zaštitnica vjenčanih parova.


Selket-boginja Skorpija
Četiri horusova sina bili su ustvari četiri elementa.Bili su rođeni u lotosu i uvjek su se pojavljivali u scenama suđenje uz Ozirisa, kao da sude o tome kako se duša ponašala tijekom života spram četiri elementa. Njihova imena su:
1.Imseti ( koji je imao ljudsku glavu)-voda
2.Hapi (koji ima glavu majmuna)-zemlja
3.Duamutef (s glavom šakala)-vatra
4.Kebsnuf (s glavom sokola)-zrak
Ament je, iako je bio među egipatskim božanstvima, zapravo bio biblijkog podrijetla.
Mertseger nije bio bog, a sama riječ je značila tišina.
Maat je teološki koncept istine, a koji je predočavan perom. Vrlo vjerojatno je bila ženski aspekt Thota ili Tehutija.
Nehet je bilo ime za vječnost.

Ovaj dio koji sam posvetila bogovima, nastoja sam učiniti što kraćim i sažetijim jer mi se to činilo okosnicom razumijevanja pojma pravih magijskih sila i doktrina u starom Egiptu. Jasno je kako svi magijski sistemi imaju svoja područja djelovanja ipak u Egiptu se susrećemo s nečim mnogo većim i kompleksnijim, a što ću nastojati prenjeti vam u slijedećim tekstovima.

link | objavio nuit u 3. ožujak 2007 15:26:00 | (2) komentari

link | objavio nuit u 1. ožujak 2007 21:05:00 | (3) komentari

link | objavio nuit u 28. veljača 2007 23:43:00 | (2) komentari

link | objavio nuit u 28. veljača 2007 23:25:00 | (3) komentari

Helipolis je bio sveti grad boga sunca, te i njegovo ime vuče podrijetlo odatle. Osim već spomenutih devet bogova, religija Helipolisa je uključivala još nekolicinu božanstava. Oni su bili samo lokalna prirodna božanstva, prihvaćeni na sličan način kako je i kršćanstvo adoptiralo paganske bogove te u njihovo ime širilo svoju doktrinu. Priču o obitelji Ra nastavit ću kroz Shua i Tefnut. Shu i Tefnut bili su blizanci. Shu je bio egipatski Atlas, jer je njegova uloga bila da nosi nebo; također je prikazivan kao ratnik pri čemu je bio poznat pod imenom Anhur. Lavica Tefnut je bila boginja Sunca i rose; legenda kaže da je imala novorođeno Sunce svakog jutra. Djeca Shua i Tefnut, Geb I Nut, su na neki neobjašnjen način razljutili svog djeda Ra. U svom bijesu, stari Ra je odlučio kako oni neće imati djece, ni jedan dan u godini. Par je bio ojađen, te su potražili pomoć maga Thota. Sažalivši se nad njihovom sudbinom, Thot je odigrao igru "dama" sa Mjesecom i nakon nekoliko partija, osvojio sedamdeset drugi dio mjesečeve svjetlosti. Pomoću nje je napravio pet novih dana u godini. Pošto ovi dani nisu spadali u službeni egipatski kalendar koji je nosio 360 dana, Nut je mogla da redom rodi petero djece: Ozirisa, Izis, Horusa, Neftis i Setha.

Kako bi u potpunosti mogli shvatiti egipatsku magiju, važno je znati legendu o Izis i Ozirisu.


Izis I Oziris

Oziris i njegova sestra-žena vladali su zemljom koja je kasnije nazvna Egipat. Oziris je imao brata Setha, te su dva brata živjela u ljubavi krja svojih žena Izis i Neftis u Abidosu. Kako je narod obožavao Ozirisa, dok je bio na putu u jugoistočnoj Aziji, Seth njegov brat je skovao zavjeru sa 72 druga urotnika, i pozvao Ozirisa da se vrati. Upriličena je zabava i kao dio zabave bio je donesen kovčeg u koji su se svi gosti trebali pokušati uvući. Nitko nije uspio osim Ozirisa. Kad je ušao u kovčeg (grobnicu) urotnici su zatočili Ozirisa unutra. Legenda kaže da se ovo dogodilo
7. atira (13. studenog), a to bi odgovaralo datumu ukrcaja Noe u biblijsku arku. Kovčeg su potom bacili u Nil, te ga je plima nosila dok se konačno nije zaustavio na drvu tamarisa. Izis je primila ovu vijest dok je bila u posjeti Hemnisu. Na brzinu je pozvala svog nećaka Anubisa i pošla u potragu za muževim tijelom. Našla je drvo u Biblusu, ali ga je magična sila okruživala , tako da mu nije mogla prići. Uzalud je u obliku golubice Izis plakala i molila da kralj biblusa ne posječe drvo za gradnju palače. onda se pretvorila u djevojku i otišla u palaču kralja da bude dadilja njegovoj djeci i na taj način se zbližila s kraljevskom obitelji. tek tada je bila u mogućnosti da se suprotstavi zloj Sethovoj magiji i dođe do kovčega. Seth je za to čuo, ukrao kovčeg dok je izis spavala, otvorio ga te isjekao Ozirisovo tijelo, razaslavši djelove po svijetu. Uz pomoć sestre Neftis i nećaka Anubisa, izis je putovala po svijetu i skupljala Ozirisove dijelove tijela. sve je skupila s izuzetkom Falusa, kojeg je pojela riba oksirinkus. Tada je ona od drveta tamarisa napravila falus i donjela cijelo tijelo u Abidos, kako bi ga sahranila. Nad grobom je toliko magijski čarobirala u plaču i molitvama zajedno sa sestrom Neftis, nećakom Anubisom i ujakom Thotom ( moćnim okultistom), da je Ozirisov ud oživio i oplodio vjernu Izis. Oziris se nakon toga povukao na nebo i nastavio gledati svoju Izis kako nosi i rađa njegovog jedinog sina Horusa.
shvativši da će dijete koje nosi Izis, postati ovetitellj svog oca , Seth je odlučio da uništi i majku i djete. Izis je uz pomoć magije pobjegla i otišla živjeti na Sunce, gdje je rodila Horusa. Kad je Horus dostigao muškost, otišao je i obračunao se sa Sethom, vratio majci Izis prijestolje, a za ženu uzeo Hator. Uprkos Horusovoj pobjedi, Egipćani su njegovali strah od Setha, kao oličenja zlih sila i crne magije. Seth je tada preuzeo oblik zle zmije Tiphon.

Seth


Neftis i Izis


Anubis


Horus


Hathor


Thot

link | objavio nuit u 28. veljača 2007 21:16:00 | (0) komentari

link | objavio nuit u 26. veljača 2007 19:19:00 | (2) komentari

Na prvi pogled može se učiniti kako je egipatska teološka pozornica prilično složena, no tom nije tako. Ukoliko zavirimo u najstarije dostupne zapise, jednog od najstarijih gradova Egipta, Heliopolisa, naići ćemo na grupu bogova poznatu pod nazivom božanska eneida Heliopolisa. Ipak kako bismo je u potpunosti razumjeli, potrebno je otisnuti se još malo u prošlost, gdje nas skrivena čeka čitava porodica božanstava-preteča iz koje je helipolitanska eneida prvobitno proistekla. Prvo od ovih pra-božanstava je osobnost ili apstraktan duh pod imenom Atum ili Tem, koji je postojao prije stvaranja zemlje.
Stari Egipćani bili su skloni ženidbi svojih božanstava jer su smatrali kako nije pristojno da božanske osobe budu usamljene i bez potomstva. Tako je Atum oženjen podjednako apstraktnom božicom Nebhet-Hotep, a koja mu je rodila blizance Shua i Tefnut. Shu se uglavnom prikazuje u ljudskom obliku , dok se njegova sestra Tefnut, uvjek prikazuje kao lavica.



Tefnut i Shue

Nastavljajući dalje ili bolje rečeno spuštajući se sa oblaka, dolazimo do najpoznatijeg od svih egipatskih bogova, Ra ili Re, stvoritelja i gospodara neba. Njegov sveti predmet bio je obelisk Ben_Ben, a njegov hram zavao se "mjesto obeliska" Legenda kaže da se Ra na zemlji otjelotvorio u obliku obeliska i da je kroz obelisk unio inteligenciju u stvaranje. To stvaranje nije se odnosilo samo na Zemlju, već na puno veće zvjezdano područje, pa iz toga zaključujemo kako Ra nije bio božanstvo sunčevog kruga.


Ra ili Re

Postojalo je vjerovanje kako su Atum i ra jedno te isto, s tim da je Ra samo ostvareniji oblik Atuma. Priča kaže da je u svojim ranim danima Atum živio u prvobitnom lotosu, u prvobitnom oceanu koji se zvao Nun, ali da se jednog dana , umoran od vode, uzdigao u svoj svojoj raskoši, utjelovivši boga Ra. Nakon rađanja Shua i Tefnut, povukao se u ulogu "nebeskog oca.

link | objavio nuit u 25. veljača 2007 21:07:00 | (4) komentari

Mnoge studije Knjige mrtvih stavljaju na znanje kao je očigledno da su u jednom trenutku tijekom ranog perioda svoje povijesti, ljudi s Nila bili u bliskom doticaju sa izvjesnom visokorazvijenom i naprednom kulturom koja je imala sistem magijskih i religioznih vjerovanja, akoji je bio posve različit od svega s čim su se stari Egipćani mogli do tada sresti.

Naučnici se međusobno razilaze oko datuma i vremenskog razdoblja preddinastičkog i ranog dinastičkog perioda. Naprimjer prema Bađu, četvrta i peta dinastija su postojale otprilike oko 3500 god.pr.n.e, dok s druge strane amrtički expert James Bonvick, u svojoj knjizi Egipatska vjerovanja i suvremena misao, smatra kao je carstvo osnovano oko 5000 god. prije nove ere. On tvrdi da postoji vjerovanje da su bogovi vladali zemljom prije kralja menesa, što navodi na pomisao da su, ko god bili ti ljudi koji su donjeli svjetlost civilizacije u zemlje Egipta u tim davnim danima, oni vladali neko vrijeme i nakon toga ili otišli ili su se , pošto ih je bilo mali, izmješali s lokalnim egipatskim stanovništvom.

Postoje mnoga razmišljanja i nagađanja tko su ustvari bili ti ljudi i odakle su došli. Ortodoksniji koncept je da je mali džep civilizacije, vjerovatno sumerskih korjena, uspio evoluirati više od ostalih okolnih kultura i spustio se u Egipat oko 4000 g.pr.n.e.. Druga teorija pak spominje Atlantidu, kao civilizaciju koja je posjedovala naprednu tehnologiju. Treća i vjerojatno najspektakularnija teorija je ona o egipatskim duhovnim i magijskim počecima, prilično novijeg datuma, a uključuje ideju o ljudima iz svemira koji su sletjeli na to područje i podučili "primitivce" osnovnim vještinama civilizacije. Temple postavlja tezu da su bića iz sunčevog sustava Sirijusa posjetila zemlju prije mnogo tisuća godina te da su dijelomično odgovorna za skok iz primitivnog života u visoke kulturne i civilizacijske standarde, koji je ostvarena u razdoblju od 4500 do 3400.g.pr.n.e. Bonvick nam kaže kako bi, ko god da su bili, ti iseljenici koji su se pojavili u Egiptu oko 5000.g.pr.n.e., oni sreli rasu ljudi za koje je u novije vrijeme dokazano da su više nalikovali Aboriđinima, nego crncima.  Egipćani tog vremena bili su primitivan, ali inteligentan narod sa svojim sistemom vjerovanja, sujevjerja i magije. Običaji su im bili slični onima koji su otkriveni u zemljama okruženja. Došljaci ( tko god bili) su ih podučili kako osnovati zajednice, obrađivati zemlju, praviti oruđa i alate, razviti međusobnu komunikaciju i poštivati osnovne zakone. Također se pojavila i nova religija, iako je u nekim slučajevima predpovijesnim božanstvima i duhovima dozvoljeno postojanje rame uz rame s novim bogovima.

Magija se može klasificirati u škole ili sisteme, od kojih svaki prenosi vibracije jedne od arhetipskih zraka. Moćni oblici i vidovi egipatske magije nisu izrasli iz primitivne preddinastijske religije tih predjela već iz utjecaja kulture kolonizatora. Tko su oni, pitanje je na koje se može pronaći tisuće različitih odgovora.

Atlantida

Stari Sumer

link | objavio nuit u 2. rujan 2006 0:05:00 | (1) komentari

U duhovnoj sferi, kod starih Egipćana postojala je tzv. svita hijeroglifa koja je uključivala nekoliko "prijenosnika", a svaki je od njih posjedovao zasebnu funkciju u sveukupnoj metafizičkoj zamisli. Na prvom mjestu imamo Sahu. On je bio neka vrsta eteričnog tijela. Duh ga je koristio kako bi nakon smrti stigao do visokih nebeskih ravni. Stanje Sahua moglo se postići samo uz odgovarajuće molitve izgovarane namah nakon smrti osobe. Bog Oziris i sam je posjedovao Sahu, te je imao moć da tog prijenosnika podari i drugim dušama, opet nakon pravilno sročenog zahtjeva nad tijelom mrtvaca. Sahu je ustvari bio besmrtni prijenosnik koji je živio unutar duše.

Khat je fizičko tijelo. Ono je podložno propadanju pa je bilo nužno mumifikacijom očuvati ga.

Ka je riječ koju bi mogli prevesti kao "dvojnik" . Ka je bila apstraktna osoba, a koja je posjedovala osobnost i atribute čovjeka kojem je pripadala. Ona je imala sposobnost slobodno lutati naokolo, iako joj je stalno obitavalište bila grobnica preminulog. ( Nekako me asocira na Drakulu????) Kako je bila potpuno neovisna od tijela, mogla je udahnuti dušu nekom predmetu ili izvršiti proganjanje. Ka je bila, kako su vjerovali stari Egipćani vrlo sklona ukusnom obroku i čaši dobrog pića, pa su se tako o tome dobro skrbili. Mislili su kako je vrlo nepoželjno, da "gladna" Ka luta okolo gladna i prekapa po kantama za smeće i  na taj način unosi zarazu u grobnicu.

Ba je bila duša. Ona je na neki neobjašnjiv način bila povezana sa Ka, s kojom je boravila u grobnici.  Ba su bile vrlo druželjubive utvare, koje su djelile onaj obrok, prijateljski.  Ba je mogla posjetiti tijelo kad god poželi.

Ab ili srce je bilo tijesno povezano sa dušom i vjerovalo se kako je ono izvor života kako animalnog tako i onog dijela života kojim razlikujemo dobro od zla. Očuvanje srca za Egipćane je bilo od iznimne važnosti. Ponekad se smatralo za središte duhovnog i misaonog života. Često su ga karakterizirali kao organ kroz koji su se mogle vidjeti karakterne osobine  te način iskazivanja vrlina i poroka. Druga riječ za ovaj organ bila bi "svijest". Negdje u daljini ovdje možemo nazrijeti nagovještaj čakri.

Khaibit ili sjenka je slijedeći duhovni hijeroglif. Ona se povezivala sa Ba ili dušom i smatrala se neodvojivim dijelom tzv. ljudske ekonomije. Izgleda kao su je kao i Ka hranili lijevanicama i žrtvama, a imala je i vantjelesni život.

Khu ili duh, uglavnom se spominje u svezi s Ba (dušom) i izgleda kako je na njega gledano kao na svijetleću materiju koja obitava u duši u Sahuu, odnosno u duhovnom tijelu.

Sekhem je moć ili snaga, koju se smatralo otjelovljenjem životne sile u čovjeku. Sekhem živi na nebu među Khuima ili dusima.

Ren ili ime. Egipćani su poduzimali ozbiljne mjere kako bi očuvali ime. To je bilo zbog vrlo rasprostranjenog mišljenja i vjerovanja da će čovjeku, ukoliko mu se ime ne sačuva, njegovo biće prestati postojati. Moderna ezoterija smatra kao je vibriranje imena od najveće važnosti te da ima moć stvoriti harmoniju ili disharmoniju u životu pojedinca.

Ovi hijeroglifi uz dodatak onih koji predstavljaju božanska obličja, najćešće se mogu naći na grobnicama i u pogrebnim odajama. naravno postoje još i oni koji su bili u svezi sa svakodnevnim aktivnostima, neizvjesnostima.

Ostali hijeroglifi

 

hijerogilfi ljudi

hijeroglifi ljudi i Bogova

dijelovi tijela

domaće životinje

dijelovi tijela domaćih životinja

ptice

ostale životinje

biljke

hijeroglifi neba i zemlje

građevine

uresi

brodovlje i pokućstvo

oružje

oruđe

konopi, zdjele

ostalo...

Nuit bi se hijeroglifima pisala ovako:

Nuit ili Nut

  
  ili

(Nuit)                       (Nut)

link | objavio nuit u 1. rujan 2006 22:40:00 | (1) komentari

Hijeroglifi abeceda

Hijeroglifi dvoslovni (1.)

Hijeroglifi dvoslovni (2.)

Hijeroglifi troslovni

link | objavio nuit u 29. kolovoz 2006 23:08:00 | (3) komentari

Postoje tri recenzije Knjige mrtvih, a one su :

1. Heliopolitanska recenzija, jedna koja je bila u uporabi tijekom pete i šeste dinastije i koju nalazimo pisanu hijeroglifima na zidovima piramida u Sakari. Druga, recenzija bila je pisana kurzivnim pismom na sanducima tijekom jedanaeste i dvanaeste dinastije.

2. Tebanska recenzija, jedna koja je pisana na papirusima te oslikana hijeroglifima na kovčezima osamnaeste do dvadesetdruge dinastije. druga je napisana hijeroglifnim pismom na papirusima tijekom dvadesetprve i dvadesetdruge dinastije.

3. Saite recenzija je napisana na papirusima, kovčezima, hijeroglifima, hijeratskim i demotskim pismom tijekom dvadesetšeste i kasnijih dinastija. Ona se puno koristila u ptolomejskom dobu i na neki način predstavlja posljednji oblik Knjige mrtvih.

Postoje mnoge teorije kako  Knjiga mrtvih izvorno ne pripada Egipćanima, već narodu starosjedioca. Mnoge teorije navode Atlantidu i njene stanovnike kao visokorazvijenu civilizaciju koja je inteligentan ali neuk egipatski narod podučio mnogim znanjima, od korištenja metala do okultnih znanja. Neki istraživači, osobito u novije doba spominju teoriju dolaska vanzemaljaca, koji su navodno nakon propasti svog svijeta odabrali Egipćane, prenjeli im znanja, a potom umrli. Bilo kako bilo, ostavljam Vama da prosudite, koja je od ovih teorija točna, Knjiga mrtvih, je djelo koje je trajalo tisućama godina. U nekim periodima i dinastijama koje nisu pomenute u gornjim recenzijama gubi joj se potpuno trag. To su bila vremena, u kojima su Egipćani proživljavali, ratove, sukobe, previranja. Ipak ona se neprestano obnavljala ( što je naravno bitno oštetilo njeno izvorno značenje jer prepisivači su često prepisivali ne shvaćajući njene istine, djelove koji su nedostajali preklapali su dostupnim ) i njene stranice su se pomaljale iz prašine vjekova, kao neumoljiva istina koja na kraju uvjek pronađe put do vječnosti.

hieroglyphic text of Chapter 30 of the Book of the Dead.

link | objavio nuit u 27. kolovoz 2006 22:22:00 | (2) komentari

Značenje Knjige mrtvih za stare Egipćane mogli bismo uporediti s ulogom Biblije za suvremene Kršćane. Nažalost u kasnijem razdoblju bila je shvaćana suviše doslovno, dok su prava zančenja, osobito njenih ključnih djelova, ostala na neki način prekrivena velom vremena, zamućena maglama vijekova.

Već sam naslov je pogrešan. Doslovni prijevod bio bi Poglavlja dolaska po danu, i zapravo naziv Knjiga mrtvih potječe isključivo iz njenog sadržaja u kojem se ona duboko bavi životom poslije smrti i pripremama za to.

Vrlo često ljudi misle kako je ona zbirka magijskih obreda, a ipak samo dijelić ovog dijela, naravno u obliku kakav je poznat danas, u stvari se bavi magijskim obredima, dok se većina poglavlja uistinu odnosi na stanje duše koja je prešla na onu stranu, na njena iskušenja i postojanja u drugim dimezijama.

izvorni naslov Knjige mrtvih na egipatskom je REU NU PERT EM HRU.

Najstariji primjerak Knjige mrtvih koji je pisan na papirusu je onaj napisan rukom Nua, sina nadzornika pečata Amen-hetepa i gospodaric kuće Senseneb. Ovaj dokument datira iz vremena rane osamnaeste dinastije. postoje dvije verzije 64 poglavlja. Jedna je pronađena u temeljima hrama Henua, a druga dulja pronađena je u gradu Khemenhu ( gradu Totha, Hermopolisu), a koji je ispisan slovima od pravog lazurnog kamena pod stopalima boga Totha , tijekom vladavine Men-kau-ra. Ovo govori kako se prva verzija pripisuje prvoj, a druga četvrtoj dinastiji. Obije su točne. Oziris i Horus su jednako dobro opisani u obim verzijama, što svedoči o njihovoj starosti, a jednako tako i o starosti štovanja ovih  božanstava od prve dinastije dalje...

The cut above is from Book of Death.

link | objavio nuit u 26. kolovoz 2006 22:19:00 | (2) komentari

Puštena je naša nova stranica na na kojoj možete pronaći sve o temama s bloga Mistika i Okultizam, pa pogledajte na :

http://free-zg.t-com.hr/nuit/

link | objavio nuit u 16. lipanj 2006 9:35:00 | (4) komentari

Amajlija zmijske galve je stavljana na mrtvo tijelo da ga čuva od zmijskih ugriza u podzemnom svijetu ili grobnici. Izrađena je od crvenog kamena, crvenog japisa, crvene paste i karnelijana. Kako  je boginja Izida često predstavljana zmijom, a crveno je njoj sojstvena boja, izgleda da je ideja s kojom je ova amajlija upotrebljavana bila pobjeda nad zmijama u grobu, uz pomoć moći Izide, velike boginje-zmije. ova je moć amajliji bila prenjeta riječima iz XXXIV. poglavlja Knjige mrtvih koje su često ispisivane po njoj: "  O Zmijo! Ja sam plamen koji obasjava Otvarača stotina i stotina godina, boga Tenpua, Idi od mene, jer ja sam božanski Ris." Nisu svi bili mišljenja da zmijska galva predstavlja zmiju koja se izdiže nad glavom ovna na alatki urhekau koja se upotrebljavala pri vršenjui obreda "otvaranja usta."

Amajlija Memat koristila sa već u vrijeme VI. dinastije i sa sistrumom su je nosili bogovi, kraljevi, svećenici...obično je držeći u ruci, ali često i noseći oko vrata. Namjena joj je bila da donese radost i sreću i vjerovalo se da ima magična svojstva. Predstavljala je hranu i snagu, a smatralo se da je, mistički gledano, u njoj sjedinjena sposobnost muških i ženskih organa za razmnožavanje. Amajlija je pravljena od bronce, kamena, porculana i kad je stavljna na tijelo umrlog, donosila mu je moć života i ponovnog rađanja.

Amajlija Sam vjerojatno je imala za cilj predstavljati neki organ ljudskog tijela i upotrebljavala se od najstarijih vremena. Oblikovana je od lapis lazulija i drugih tvrdih kamenih materijala i u kasnijem razdoblju često se sreće u zavojima mumije. Njeno prvenstveno značenje je "sjedinjenje" i odnosi se na čulno uživanje.

Amajlija šen je predstavljala Sunčevu putanju i postala je simbol neograničenog vremenskog razdoblja. Stavljala se na tijelo umrlog s ciljem da mu da život koji će trajati sve dok se Sunce kreće svojom putanjom. Na slici odaje za mumije vide se boginje Izida I Neftida kako kleče i rukama se oslanjaju na Šen. figure Šena su bile naslikane na skelama i kovčezima. Kao amajlija većinom je pravljen od karnelijana i lapis lazulija. Smatralo se da amajlija kartuša nije ništa drugo nego izduženi Šen, ali se ona vjerojatno odnosi na uobičajeno značenje tog simbola tj. Ime.

Amajlija stuba imala je dva značenja_ jedno je bilo da podigne do neba, a drugo je Ozirisovo prijestolje. Kada je bog Šu, prema legendi, poželio podići boginju Nut (Nuit, Nu) iz zagrljaja boga Seba, tako da joj tijelo, oslonjeno na njene raširene ruke i noge, formira nebo, ustanovio je da za to nije dovoljno visok. U nevolji se poslužio stubama i pošto se popeo na vrh, bio je u mogućnosti to učiniti.. Na pogrebnim slikama nalazimo boga Ozirisa koji sjedi na vrhu stuba i drži svoje uobičajene simbole vlasti i dostojanstva. Amajlija stuba je obično izrađivana od zelenog ili plavog glaziranog porculana.

Amajlija žabe je simbol plodnog života i uskrsnuća. S uskrsnućem je bila povezana žaboglava boginja Hekt, žena Hnemuova, i kad je ova amajlija bila stavljana na tijelo umrlog, imala je za cilj prenjeti mu Hektinu moć. Žaba je često prikazivana na gornjem dijelu grčkih i rimskih svijetiljki od terakote koje su pronađene u Egiptu i na jednoj od njih je na grčkom ispisan slogan : " Ja sam uskrsnuće."

Postojalo je još nekoliko vrsta amajlijia, ali su rijeđe nalažene na mumijama i u grobnicama, poput  Bijela kruna juga, Crvena kruna sjevera, obzor, ugao- simbol zaštite, rogovi, disk i peta i visak.  Osim toga svaki prsten, privjesak,ukras  ili bilo koji predmet na kome je urezano ime boga ili njegov amblem ili slika, postajao bi amajlija sa zaštitnim moćima. Izgleda da su ove moći ostajale djelotvorne sve dok je trajao materijal od kojeg su napravljene ili ono što je bilo ugravirano na njima nije nestalo. Upotreba amajlija u Egiptu bila je izražena od najranijih vremena pa sve do Rimskog doba. I kada u prihvatili kršćanstvo , Egipćani su isto kao i gnostici, utkali u svoju novu vjeru mnoga shavaćanja i vjerovanja koja su imali njihovi preci, a s njima i upotrebu imena drevnih egipatskih bogova, boginja, demona i formula koje su koristili na skoro isti način na koji su ona bila korištena od davnina.

 

THE AMULET OF THE SERPENT'S HEAD

THE AMULET OF THE MENAT

 

THE AMULET OF THE SAM

 

THE AMULET OF THE SHEN

 

THE AMULET OF THE STEPS

 

THE AMULET OF THE FROG

the White crown of the South

 

the Red crown of the North

 

the horizon

 

an angle

 

typifying protection

 

the horns, disk, and plumes

 

the plummet

link | objavio nuit u 14. lipanj 2006 22:20:00 | (0) komentari

Amajlija ljestvica nađena je u grobnicama Stare i Srednje Države. Iz tekstova ispisanih po zidovima hodnika i odaja priamida Unasa, Tete, Pepija i drugih starih krajeva, postalo je jasno kako su stari Egipćani vjerovali da je dno nebesa, koje je također bilo i nebo ovog svijeta, bilo načinjeno od ogromne željezne ploče pravokutnog oblika čija su se četiri ugla oslanjala na četiri stupa koja su služila kao znake strana svijeta. Na toj ploči živjeli su bogovi i blaženi pokojnici i cilj svakog poštenog Egipćana bio je da tamo ode poslije smrti. Na određenim svijetlim točkama ruba ploče bili su vrhovi planina kako bi se pokojnik mogao uz nju uspuzati i doći do neba, ali na drugim mjestima ploča je bila previsoka pa je pokojniku bila potrebna pomoć da se popne. Postojalo je vjerovanje da je sam Oziris imao poteškoća u penjanju na ploču i da se jedino pomoću ljestvica koje je pribavio njegov otac Ra uspio popeti na nebo. S jedne strane ljestvica stajao je Ra, a s druge Hor, Izidin sin, i svaki od bogova pomogao je Ozirisu da se popne. Prvobitno su dva čuvara ljestvica bili Hor Stariji i Set, i u ranijim tekstovima se na više mjesta spominje pomoć koju su pružali pokojniku koji je poistovijećen s bogom Ozirisom. U namjeri da se podsjeti ove bogove na njihovu dužnost ili da ih se prisili da je izvrše, često se u grobnici model ljestvica stavljao na mrtvo tijelo ili pored njega i pripreman je poseban sastav koji je trebao omogućiti pokojniku da se popne.

U tebanskoj recenziji Knjige mrtvih vidi se važnost ljestvica jer u CXLIX. poglavlju pokojnik kaže:"Postavio sam ljestvice među bogove i ja sam božansko biće među njima.", a u CLIII. poglavlju:" Oziris Nu će izaći po tvojim ljestvicama, koje je Ra za njega napravio, i Hor i Set će ga čvrsto uzeti za ruku." Kad je običaj ostavljanja modela ljestvica u grobnici izašao iz upotrebe, svećenici su ih počeli slikati na papirusima na kojima su ispisivani tekstovi iz Knjige mrtvih i s njima sahranjivati.

Amajlija dva prsta predstavljala je kažiprst i srednji prst koje je bog Hor koristio dok je pomagao svom ocu Ozirisu da se popne ljestvicama na nebo. Nalazili su je u unutrašnjosti mumija i obično je načinjena od opsidijana ili hematita.

Amajlija Horovog oka ili Učat je jedna od najuobičajenijih i bila je u širokoj uporabi u svim razdobljima. Pravljena je od zlata, srebra, granita, hematita, karnelijana, lapis lazulija, porculana, drveta, iako uputstvo kasnijeg poglavlja knjige mrtvih propisuje da amajliju treba napraviti od lapis lazulija ili kamena mak. Postoje dvije vrste Učata, jedna gleda na lijevu, duga na desnu stranu, a predstavljaju dva Horova oka od kojih je jedno bijelo, a drugo crno. S drugog stanovišta jedan Učat predstavlja Sunce, drugi Mjesec, odnosno Raa i Ozirisa. Općenito govoreći, Učat je služio da bi donio snagu krepost, zaštitu, sigurnost i dobro zdravlje. U vjerskim tekstovima često se koristi izraz meh Učat tj. ispunjavanje Učata i iz mnogih rzmatranja jasno je da se odnosi na Sunce u ljetnom solsticiju. Tako izgleda da je amajlija imala cilj svom nosiocu donijeti snagu i zdravlje slično onome koje je imalo Sunce u svojoj punoj snazi. Da bi se pokojniku osigurala puna korist od amajlije  trebalo je obvezatno načiniti jednu amajliju od lapis lazulija i pozlatiti je i onda joj prinjeti darove u ljetnom suncostaju. Drugu je zatim trebalo napraviti od jaspisa i ako bi poslije izgovaranja CXL. poglavlja Knjige mrtvih ona bila položena na bilo koji dio pokojnikova tijela, on bi postao bog i zauzeo bi svoje mjesto u Raovoj barci. U ovom je solsticiju trebalo zapaliti dvanaest žrtvenika za svaki mjesec u godini, četiri za Ra Temua, četiri za Učat i četiri za druge bogove koji su spomenuti u poglavlju.

za amajliju života Anh nije poznato koji predmet predstavlja, ali najvjerojatnije mu se može pripisati falusno podrijetlo. U svakom slučaju predstavlja život, a nosi ga svaki bog i izgleda da je, čak i u najranijim periodima, bio uobičajen prikaz nekog predmeta koji se u najduljem razdoblju koristio kao amajlija. U Anijevom papirusu, Anh se diže iz Teta i ruke koje polaze od njega nose sunčev disk. Ova amajlija je pravljena od različitih materijala i uglavnom se upotrebljavala kao privjesak na ogrlici.

Amajlija Nefer označava radost i sreću i predstavlja glazbeni instrument. Pravljena je od karnelijana, crvenog kamena, crvenog porculana i sl., i bila je omiljeni oblik privjesaka za ogrlice.

  

THE AMULET OF THE LADDER

THE AMULET OF THE TWO FINGERS

 

THE AMULET OF THE EYE OF HORUS

 

THE AMULET OF "LIFE," (ÂNKH).

 

THE AMULET NEFER

link | objavio nuit u 8. lipanj 2006 15:57:00 | (0) komentari

Amajlija jastuka je model jastuka koji se nalazio pod vratom mumije u kovčgu i njegova svrha je da uzdigne  i zaštiti galvu pokojnika. Obično je načinjena od hematita i ispisana tekstom CLXVI poglavlja Knjige mrtvih: 2 Uzdigao si se , o , bolesni što ničice ležiš. Glavu tvoju ka obzoru podižu, ti ustaješ i pobjeđuješ zbog onog što je za tebe učinjeno. Ptah zbaci neprijatelje tvoje, jer je naređeno da se to za tebe učini. Ti si Hor, sin Hatorin...koji vrćaš glavu poslje klanja. Glavu tvoju poslije (klanja) neće od tebe odnijeti, glavu tvoju neće nikad, nikad od tebe odnijeti."

Namjena amajlije lešinara bila je da pokojniku pruži zaštitu preko moći Izide kao božanske majke. Bila je napravljena od zlata, u obliku lešinara koji leti raširenih krila, držeći u svakoj kandži simbol života. Stavlja se oko vrata pokojniku na dan sahrane. Sovom amajlijom povezano je CLVII. poglavlje Knjige mrtvih koje se nad njom izgovara: " Izida dolazi i lebdi nad gradom, i naokolo luta tražeći tajno boravište Horovo dok se on pojavljuje iz baruštine papirusa i ona mu podiže rame koje je u lošem stanju. On je član zajednice u božanskoj barci i vlast nad cijelim svijetom njemu je dosuđena. Ratovao je silno i učini on da mu se djela pamte; on učini da se strah od njega širi i da strahopoštovanje pred njim vlada. Štiti ga majka, moćna gospodarica, i ona mu prenese moć svoju".

Amajlija zlatne ogrlice je vrlo rijetka, a odražavala je vjerovanja koja su nastla u razdoblju XXVI. dinastije, oko 55.pr.Kr. Imala je za cilj pokojniku dati moć da se oslobodi svojih zavoja (mumificiranje). Obredno uputstvo za CLVIII. poglavlje Knjige mrtvih nalaže da se načini od zlata i da mu se stavi oko vrata na dan pogreba. Tekst poglavlja glasi: "O, moj oče, moj brate, majko moja Izido, ja sam se odvio i ja vidim. Jedan sam od onih koji su se odvili i koji vide boga Seba".

Amajlija papirusovog žezla imala je svrhu da pokojniku vrati snagu i obnovi mladost. Bila je načinjena od majke smaragda ili od svijetlozelenog ili plavog porculana i kad su riječi CLIX. poglavlja Knjige mrtvih nad njom bile izgovorene stavljala se oko vrata mrtvaca na dan sahrane. Za vrijeme XXVI. dinastije i kasnije amajlija predstavlja moć Izide, koju je ona dobila od svog oca, muža Renenet, boginje obilne žetve i hrane. U ranijem razdoblju, sudeći po tekstu CLX. poglavlja, amajliju je bog Thot stavljao u ruke pokojnika, koji kaže: " Ona je dobro očuvana i ja sam dobro očuvan; ona nije oštećene, ni ja nisam oštećen, ona nije istrošena, ni ja nisam istrošen."

Amajlija duše bila je načinjena od zlata s umetnutim dragim kamenjem, u obliku sokola s ljudskom glavom i pošto su riječi LXXXIX. poglavlja Knjige mrtvih bile izgovorene nad njom, obredno uputstvo je nalagalo da bude postavljena na grudi pokojnika. Svrha amajlije je bila da omogući duši da se sjedini s balzamiranim tijelom i da po volji bude s duhom hu i duhovnim tijelom.

 THE AMULET OF THE PILLOW

 

THE AMULET OF THE VULTURE

 

THE AMULET OF THE COLLAR OF GOLD

 

THE AMULET OF THE PAPYRUS SCEPTRE

 

THE AMULET OF THE SOUL

link | objavio nuit u 2. lipanj 2006 22:15:00 | (0) komentari

Amajlije su njčešće rađene od zelenog bazalata, zelenog granita, krečnjaka, zelenog mramora, plavog blata, paste, plavog stakla, purpura i zelenog porculana, a riječi bi se urezivala na podnožje. Ponekad je kukac imao ljusko lice ili glavu, ponekad su mu na leđima ucrtavane figure Raove barke, ptice Benu, "Raove duše" i Horovog oka. Često su umetani u zlato i imaju zlatnu prugu preko leđa, a ponekad su i cijela leđa pozlaćena, dok postolje predstavlja zlatna ploča koja može biti i u obliku srca. Kad je usvojen običaj sahranjivanja skarabeja na tijelima umrlih, ušla je u modu i navika nošenja sličnih ukrasa na živima. Njegova upotreba proširila se i na zapadnu Aziju i u mediteranske zemlje. Amajlija kopče predstavlja ukras s Izidinog pojasa i običnoje izrađivana od karnelijana, crvenog japisa crvenog stakla i drugih materijala crvene boje., ponekad i od zlata i pozlaćenih materijala. Uvjek se dovodi u vezu sa CLVI poglavljem Knjige mrtvih, koje je često ispisivano po njoj a koje glasi: " Krv Izidina i snaga Izidina  i Izidine riječi moći će silne biti, djelujući kao moći za zaštitu ovog velikog i božanskog bića, da ga sačuvaju od onog koji mu je nešto gnusno učinio."

Prije nego bi kopča bila obješena pokojniku oko vrata, kako je obredno iskustvo nalagalo,moral bi se zaroniti u vodu u kojoj su bili namočeni cvjetovi anhama za vrijeme čega bi nad njom bile izgovarane riječi iz poglavlja knjige mrtvih. Amjalija bi tada pokojniku donosila zaštitu  Izidine krvi i njezinih riječi moći. Druga svrha kopče bila je da se pokojniku omogući pristup svakom mjestu podzemnog svijeta , te da mu omogući da ima "jednu ruku prema nebu, a drugu prema zemlji".

amajlija Tet najvjerojatnije predstavlja stablo u koje je boginja Izida sakrila mrto tijelo svog muža, a četiri prečke označavaju četiri strane svijeta. Postala je simbol od najvećeg religijskog značenja za Egipćane, i uspravljanje Teta u Buzirisu, koje je simboliziralo vraćanje Ozirisovog tijela u prvobitno stanje, bilo je najsvečanija ceremonija koja je slavljena u Ozirisovo ime. Dovodi se u vezu s CLV poglavljem Knjige mrtvih. " Ustani o Ozirise! Ti imaš kičmu svoju , o Nepomično srce! Na postolje svoje stani, ja pred tebe vodu donosim, i prinosim ti Tet od zlata da se možeš tu radovati."

Tet je također trebalo zaroniti u vodu u kojoj su se namakali cvjetovi anhama, a stavljen na vrat pokojnika, davo je moć da se vrati u svoje tijelo u prvobitno stanje i da postane Svevišnji HU - duh u podzemnom svijetu. Na kovčezima pokojnikova ruka drži kopču, a lijeva Tet; oboje su napravljeni od drveta, uprkos činjenici da obredno uputstvo poglavlja nalaže da Tet bude od zlata.

Nefer-uben-f, a priest, guarding his heart against the destroyer of hearts.

THE AMULET OF THE BUCKLE

The mummy of Ani the scribe, lying on a bier, attended by Isis, Nephthys, Anubis, the four children of Horus, the ushabti figure, his soul, the TET, etc.

link | objavio nuit u 1. lipanj 2006 13:30:00 | (0) komentari

Ideje koje su Egipćani imali potjeću iz najranijih vremena. Budući da je prirodno srce bilo izvađeno iz tjela, prije balzamiranja, a tijelu je potrebno drugo da sluzi kao izvor zivota i kretanja u novom zivotu, drugo se srce mora staviti na njegovo mjesto. Kameno je srce bilo načinjeno od lapis lazulija ili karnelijana, ali ipak nedovoljno jako, bez obzira na molitve izgovorene nad njim koje ga "štite od onih kojiotimaju srce", i ono samo nije imalo ništa što bi se moglo iskoristiti za davanje novog života i bića tijelu na kome leži. Skarabej je, međutim posjedovao izvarnredne moći. ako bi se načinila figurica  tog kukca  i njoj pripisale te moći, ono ne samo da će štititi mrtvo prirodno srce, već će onom čije je tjelo dati i novi život i biće. Skarabej je bio uzor i simbol boga Hepera , nevidljive moći stvaranja koja je pokretala sunce preko neba.  Naročita bubua koju su Egipćani odabrali kao uzor za amajlije pripada porodici Lamellicorn koja se hrani blegom i živi u tropskim zemljama. Primjerci su crne boje, ali se među njima mogu naći i oni ukrašeni najbogatijim bojama metalnog sjaja. Postoji upadljiva osobnost u građi i položaju zadnjih nogu, koje su postavljene toliko blizu završetka tijela i tako daleko jedna od druge, da ovaj insekt poprima neobičan izgled dok hoda. Stari narodi imali su nekoliko zanimljivih shvaćanja o ovom kukcu, a neki od pisaca (Horapolo) smatrali su ga simbolom "samorođenja", budući da je postojalo vjerovanje da ne postoji ženka skarabeja. Također je positovjećivan sa suncem. nevidljiva moć boga, koji je utjelovljen u bogu Heperu i kojoj je uzrok sunčevo kotrljanje nebom, dovedena je u vezu s kotrljanjem loptica balege ( čin kotrljanja mu je i donio naziv Heper odnosno "onaj koji kotrlja") u koje skarabej polaže svoja jajašca, a s obizirom na to daje sunce nosilo klice života i ovaj kukac je na poseban način povezivan sa stvaranjem života. Obzirom da je bog Heper predstavljao nepokretnu, ali živu tvar koja samo što nije započela svoj život, skarabej je na taj način poistovjećen sa uskrsnućem. Mrtvo tijelo je zog toga bilo predstavljeno loptom u kojoj su začetci mladih skarabeja, jer je mrtvo tijelo u sebi nosilo klicu duhovnog tijela koje će biti probuđeno molitvama i obredima na dan sahrane. Stoga je skarabej bio simbol boga Hepera koji će dati skriveni život mrtvom tijelu, ali pod uvjetom da se izgovore odgovarajuće riječi moći.

Također ovaj kukac se sušio i mljeo, pa zatim mješao s vodom, a tu mješavinu pile su žene vjerujući da će povećati plodnost. Služio je za uklanjanje čini i to tako što bi se kukcu otkinule glava i krilca, ti djelovi bi se skuhali i stavili u ulje. Zatim bi se zagrijali i natopili uljem zmije apnent, ponovo prokuhali i potom bi se mješavina ispijala uz vjerovanje da je na taj način onaj koji je ispija zaštićen od svih zlih čini.

link | objavio nuit u 30. svibanj 2006 21:11:00 | (2) komentari

Običaj oblikovanja hekau pisanjem na papirusu star je koliko i običaj ispisivanja na kamenu. To je vidljivo iz natpisa na zidovima hodnika i odaja piramide Unasa, a koji je bio kralji Egipta iz 3300.g.pr.Kr. S njim je bila sahranjena i knjiga s riječima magijske moći. Na drugom mjestu se kaže da je knjiga koju je Tet, kralj Egipta oko 3266.pr. Kr imao kod sebe "imala utjecaj na srce bogova" i kako je bez sumnje cilj svkog religijskog teksta koji je ikad ispisan na grobnici, amajliji, papirusu bio da pokojniku da vlast nad bogovima kako bi ih mogao natjerati da izvrše njegovu volju. Srce nije bilo samo sjedište životne moći već i izvor dobrih ili zlih namjera. Nakon smrti čuvano je s posebnom pažnjom i odvojeno balzamirano, a onda zajedno s plućima smješatano u posudu koja je stavljan pod zaštitu boga Teumutefa. Njegovo je očuvanje smatrano toliko značajnim da je u Knjigu mrtvih u ranom periodu bio unesen i jedan tekst s ciljem da pokojniku osigura srce, umjesto onoga kojemu je bilo uklonjeno pri balzamiranju. Nakon što bi ga pokojnik izgovorio, stekao bi vlast nad svojim srcem. Srce, njegov dvojnik i duša mogli su nakon toga ići kuda žele i raditi što hoće. Spominjanje boga Ptaha i njegove suputnice  Sehet ukazuje da je ovo poglavlje djelo svećenika iz Memfisa i da su ideje utjelovljene u njemu vrlo stare. Prema Nehtu-Amenovom papirusu amajlija srca trebala je biti načinjena od lapis lazulija i bez sumnje se vjerovalo kako ovaj kamen posjeduje određena svojstva koja su bila korisna onima koji su ga nosili. Iako se srce moglo dati čovjeku pomoću navedenog poglavlja, bilo je neophodno da pokojnik povede najveću brigu da mu ga ne odnese čudovište, pola čovjek, pola zvijer, koje je išlo naokolo tražeći srca koje je moglo odnjeti. Da bi se to spriječilo napisano je 7 poglavlja u Knjizi mrtvih. Poglavlje XXVII. bilo je povezano s amajlijom srca, načinjenom od bijelog poluprozirnog kamena, a poglavlje XXIXB. uz amajliju načinjenu od karnelijana, a čiji se brojni primjerci mogu naći u velikim muzejima. Od svih poglavlja koja se odnose na srce najpopularnije je XXXB, a prema Nuovom papirusu s početka XVIII. dinastije potječe iz vremena Heseptija, kralaj Egipta oko 4300, pr.n.e. i bo je dodatak  LXIV. poglavlju. U obrednom uputstvu za verziju ovog poglavlja, poglavlje XXXB. je povezano Herutatafom, sinom Hufua, Keopsa, čovjekom poznatim po mudrosti, i tamo se nalaže  da se riječi ovog poglavlja izgovaraju nad skarabejem od tvrdog zelenog kamena, koji će se staviti na pokojnikove grudi, gdje je bilo srce. Tada će ova amajlija izvršiti za njega "otvaranje usta" jer će riječi poglavlja biti "riječi moći". Od izgovaranja riječi ovog poglavlja nad skarabejom do njihovog urezivanja na njemu, bio je samo jedan korak i on je već učinjen u IV. dinastiji.

Gilded ib, heart amulet, Dyn.18

Ib (heart) amulet
Late period, 664-535 BC.

Egyptian Obsidian Heart Amulet

Circa: 2000 BC to 300 BC

Egyptian Diorite Heart Amulet

Circa: 2000 BC to 300 BC

Heart scarab

Egyptian Mummybead Necklace with Heart of Osiris Amulet, 600-300 BC, Heart is 1-1/2 inches by 3/4 inches, Necklace is a single strand, 32 inches long, Dark Blue Green

 

link | objavio nuit u 29. svibanj 2006 12:45:00 | (1) komentari

Amajlije su predmeti, ukrasi ili djelovi odjeće, napravljeni od različitih materijala koji štite živo ili mrtvo tijelo od negativnih magijskih utjecaja. Prvobitno su nastali kao zaštita vlanika od divljih životinja, no pod utjecajem religije su dobile nova značenja. Očuvanje mrtvog tijela bilo je važno za duhovni svijet, vrlo često je svaki dio tijela pokojnika bio pod zaštitom jedne vrste talismana ili amajlije. Sama riječ vuče korjene iz arapskog jezika , a znači nositi odnosno držati. Postoje dvije vrste amajlija: one sa ispisanim magičnim formulama i one bez. U ranijim vremenima formule su bile izgovarane nad amajlijama koje su nosili živi ili svećenici, te ljudi koje je zajednica odabrala za vršenje vjerske službe, stavljali na umrle, ali nije bilo dopušteno ostalim pripadnicima zajednice da ih koriste. I u ranom dobu magijske riječi su bile urezane na amajlijama i na taj način su postajale nositelji dvostruke moći. Dakle posjedovale su moć koju je nosio materijal od kojega su izrađane i moć magijskih formula koje su na njima bile zapisane. Prvobitno ime za formule nađene na amajlijama je hekau, i za pokojnika je bilo nužno da je nosi u XVI st. pr. Kr., a neki izvori kažu čak i 1000 godina ranije. Prve poznate egipatske amajlije bile su komadi zelenog škriljca, različitih oblika, najćešće životinjskih. Stavljale su se na grudi pokojnika, a nađene su u velikom broju na grobljima Starog Egipta. Kasnije životinjski oblici nestaju i škriljac poprima pravokutni oblik pločice na kojima su grubim potezima opet bile urezane figure životinja. Zašto baš zeleni škriljac? Objašnjenje možemo naći u običaju da se na grudi pokojnika stavlja zeleni skarabej.

Egipat , 1070-332. g. pr. Kr.

link | objavio nuit u 25. svibanj 2006 17:40:00 | (1) komentari

U metaforama i alegorijama poput ove , alkemičari su prepoznali stupnjeve procesa proizvodnje zlata. Dvojakost rečenica je pružala mogućnost za nebrojena tumačenja.

Iz teksta "smaragdne pločice", a koji je pronađen na Leydenovom papirusu, u grobnici nepoznatog magičara, u egipatskoj Tebi 1828.g, izranja jedna rečenica: " I zbog toga sva skrivenost pobjeći će od tebe." Alkemičari su bili svjesni da će zlato, zasjati punim sjajem. To neće biti obično zlato, već ono dobiveno iz utrobe zemlje, živo zlato. Naime u to vrijeme su zlatarevu  kovinu smatrali mrtvom tvari, poput grane odrezane sa stabla. Ovo bi bilo zlato rođeno kao zrno, iz zemlje. Jednom kad su hermetičari otkrili istinu, zasjali su oni kao živo zlato i skrivenost je pobjegla od njih.  Prema tome, sama pretvorba kovina u zlato može se poistovjetiti s drugom pretvorbom, onom čovjekovom, pretvorbom čovjeka na putu ka blaženstvu.

U toj borbi, na tom putu alkemičar teži sjedinjenju duše i misli s božanskom.  Misaono postignuće je beskorisno ukoliko nije oplemenjeno duhovnim. Alkemičari su smatrali kako je ovim procesima dobiveno zlato, neuništivo. Priroda uvjek teži perfekciji, pa nas navodi na zaključak kako ona sama želi proizvoditi zlato. Olovo i drugi metali zapravo su podbačaji prirode. Poput prirode, čovjek mora težiti savršenstvu tkođer. Adepti su vjerovali kako  najbolje što se nalazi ispod, može biti povezano samo s najbližim koje se nalazi iznad. Njsavršenija stvar na zemlji je zlato, a iznad jedino tijelo koje sjajem doseže do anđeoskog neba je Sunce. Od božanskih stvari, Sunce je najniže. Povežimo ovo pa je onda sunce povezano sa zlatom. Zlato je napola puta između Najvišeg I zemlje, posrednik između Boga i čovjeka.

link | objavio nuit u 23. svibanj 2006 14:10:00 | (1) komentari