Samhain, kraj ljeta, jedna je od četiri najveće vještičje svetkovine. Nalazi se između jesenske ravnodnevnice i zimskog suncostaja. U doslovnom prijevodu znači 'kralj ljeta'. Ovo vrijeme za vješticu predstavlja novu godinu. Samhain predviđa zimu i govori da dolazi vrijeme kad će se bilje i hrana početi sušiti, odnosno da je žetvama kraj. Ako što ostane na polju, ti se plodovi ne smiju dirati, već se ostavljaju duhovima prirode. To je vrijeme kad duše napuštaju ovaj svijet i reinkarniraju se.
Mogu se pronaći podaci da je Samhain ime starog keltskog boga smrti. Povjesničari religija i kultura te neke od knjiga koje se bave takvom tematikom tvrde da riječ Samhain potječe od Gaeilc (stari Irski) riječi Samhuin, no negdje se tvrdi da ta riječ označava početak ljeta, a negdje da označava kraj ljeta.
U 18. stoljeću Katolička Crkva je donijela odluku da se 1.11. slavi blagdan Svi Sveti. Bio je to dosta pametan potez obzirom da su lokalni pogani i tako već slavili na taj datum. Kad se pogleda engleski jezik, vidi se da je iz All Hallow Mas - misa za sve svete i All Hallows Eve - večer prije dana svih svetih nastala danas jako poznata riječ Halloween kojom nazivamo blagdan koji se slavi u Americi. Taj blagdan ima nekih sličnosti sa Samhainom, no osim što padaju na isti datum i imaju neke slične običaje, Halloween je komercijalni praznik kojemu je cilj prestrašiti dok je Samhain povezan sa duhovnošću i sječanju na pretke. Za Samhain ćete često moći čuti da se naziva i NOĆ SJEĆANJA ili DAN SJEĆANJA. Osim sjećanja na bliske preminule osobe, sjećamo se i svih vještica, druida i drugih pogana kroz povijest koji su bili mučeni i ubijeni.
Prvotno se Gozba Mrtvih ("Feast of the Dead") slavila u većini keltskih zemalja tako što bi se ostavljali darovi na oltarima i pragovima za "lutajuće duše mrtvih".
Mnogi od nas i danas nastavljaju ovu tradiciju :
- pali se jedna svijeća i ostavlja se u prozor kako bi pokazala dušama predaka i voljenih osoba put kući;
- postavlja se dodatni stoliac za stolom ili uz ognjište za nevidljive goste;
- zakopavaju se jabuke uz ceste i puteve za izgubljene duše koje nemaju potomaka koji bi se za njih brinuli;
- buši se repa i bundeve i rezbare se u oblik duhova zaštitnika, jer se ova noć smatrala noći magije i kaosa.
Ljudi su se oblačili u bijelo i navlačili maske od slame ili bi se preodjevali u odjeću suprotnog spola u pokušaju da prevare duhove Prirode.
Ovo je bilo vrijeme klanja stoke za hranu u dugom zimskom periodu. Bilo kakav urod ukoliko je ostao neubran na Samhain bio je tabu tema i ostavljen za poklon duhovima Prirode. Palile su se vatre (nekada nazivane "vatrom kostiju"- bone fires) zbog tradicije da se nakon gozbe kosti bace u vatru kao poklon za zdravlje i mnogobrojnost stoke u Novoj Godini). Kamenje se označavalo imenima pojedinih osoba i bacalo u vatru pa se vadilo sa zgarišta ujutro. Stanje i izgled pojedinog kamena predskazivalo je kakvu će sreću,osoba čije je ime na kamenu napisano,imati sljedeću godinu.
Vatre u kućnim ognjištima palile su se bakljama iz seoskih lomača,kako bi osigurali zajedništvo,a njihov pepeo se posipavao po obrađivanim poljima za zaštitu i blagoslov zemlje.
SIMBOLIKA: treća žetva, misteriji tame, ponovno rođenje
SIMBOLI: jabuke, mačke, metle, tikve, fenjeri
BILJKE: pelin, hrast, kadulja, metvica
HRANA: bijela repa, jabuke, tikve, orasi, kuhano vino, pivo, perad, bučnica, kukuruz, biljni čajevi
MIRISI: metvica, muškatni oraščić, kadulja
BOJE: crna, narančasta, bijela, srebrna, zlatna
Yule, početak zime, je prvi mali Sabat u godini. Kao što smo na Samhain slavili smrt tako sada slavimo rođenje. Za stanovnike sjeverne polutke, Yule je zimski suncostaj, vrijeme najduže noći i najkraćeg dana, dok je za južnu polutku ljetni suncostaj, vrijeme najkraće noći i najdužeg dana. Yule slavi rođenje Boga Sunca koji ponovno počinje rasti i jačati što vidimo već u prvom sljedećem danu nakon Yule-a kada noć postaje ponovno sve kraća, a dan sve duži. U to vrijeme slavimo obitelj i povezanost u njoj, okrečući se najmađima. Donosimo mir i ljubav gdje god da dođemo, a one koji dolaze k nama dočekujemo vedra duha i raširenih ruku.
Udoslovnom prijevodu sa Starog Nordijskog, značenje riječi Yule je gozba ili kotač. Na sjevernoj polutci povijest proslave Yule-a je dugačka, mnogi bogovi baš na taj dan slave rođendan, neki od njih su: Ra, Chronos, Lugh, Mirthra i Odin.
U četvrtom stoljeću, točnije 312. godine je rimski car Konstantin, koji tada još nije bio Kršćanin (postati će to 337.) proglasio Rim kršćanskim gradom. Učinio je to nakon razgovora sa tadašnjim Papom Juliusom prvim, jer je smatrao da će pod Kršćanstvom uzdignuti Rim. Papa Julius prvi odlučio je da je najbolje 25. prosinca proglasiti rođenjem Krista kako bi se Pogani lakše preobratili jer su i tako u to vrijeme slavili rođenje Boga Mirthe. Bila je to neobična odluka obzirom da svi tekstovi iz Biblije ukazuju da Krist nikako nije mogao biti rođen u zimskim mjesecima. U Evanđelju po Luki gdje se govori o pastirima koji su čuvali svoja stada ovaca kada su vidjeli zvijezdu na nebu i odlučili je sljediti, ne možemo prihvatiti da je bio dvanaesti mjesec ako znamo da su se stada vraćala sa polja već u desetom mjesecu radi vremenskih uvjeta, no osim toga, gledajući datum Marijina začeća 8.prosinca kojeg je kao dogmu proglasio Papa Pio deveti 1854. također zaključujemo da Isus nikako nije mogao biti rođen 25.12. Stavimo na stranu Kršćane, Yule se u današnje vrijeme slavi gotovo na isti način na koji se slavio prije tisuće godina, veličajući ponovno rođenje Boga.
Uovo vrijeme kada slavimo rođenje Boga i svjetlost, stanove posebno ukrašavamo bojama vezanim uz Yule, prikupljamo energiju i dobru volju, slavimo i veselimo se. Mnogi od nas u kuće unose drvo, češće listopadno nego vazdazeleno za razliku od Kršćana, kako bi ga zaštitili od hladnoće. To drvo kitimo i po završetku razdoblja slavlja ga ili vraćamo u prirodu (ako smo ga imali u tegli) ili ga spaljujemo kako bi se energija mogla preobraziti u neko drugo stanje, vraćamo je elementima. Običaji nam nalažu da Yulsko deblo i drvo, ovisno što odaberemo, mora biti poklonjeno ili posuđeno iz šume vlastitim rukama, nikako ne kupljeno. Uz deblo ili panj, koji su često preveliki za današnje stanove, koristi se manji, simbolični prikaz gdje se u manjoj grani izdube rupe i stavljaju svjeće u bojama Yule-a. Bilo koje drveno postolje ili tanjur također mogu poslužiti. Često se i peče tradicionalni kolač u obliku Yulske cjepanice.
Potrebno je razmišljati o našim životima i načinima na koje ih vodimo, treba gledati na budućnost i postavljati si nove ciljeve koje želimo postići.
SIMBOLIKA: rođenje Sunca, planiranje budućnosti, svjetlost
SIMBOLI: Yulske cjepanice ili deblo sa tri svijeće, Yulsko deblo kao kolač, košare s voćem, vjenčići od zimzelenih grana, božikovina
BILJKE: jasen, čičak, božikovina, imela, vazdazeleno drveće, lovor
HRANA: voće, orasi, svinjetina, puretina, jabukovača, kuhano vino, kolači
MIRISI: cedrovina, cimet, tamjan
BOJE: crvena, zelena, zlatna, srebrna
Imbolc je drugi veliki sabat u godini i njime slavimo ponovno bujanje života i svijetla kako u prirodi tako i u nama. Kada dobro otvorimo oči vidimo prve klice biljaka koje se polagano bude, a naš duh to sa nestrpljenjem iščekuje jer zajedno s njima i mi rastemo. Ovo je dan na koji su se kroz povijest mnogi inicirali u Wiccu, ali i druge poganske religije i kulture. Iniciralo se u kovene sa posebnim ceremonijama, a vještice koje prakticiraju vjeru same su u ovo doba radile svoje prve rituale, rituale samoinicijacije, u kojima su se predavale elementima i bogovima s kojima će nakon toga zajedno raditi, živjeti i rasti. Čak i u današnje vrijeme, mnogi biraju upravo ovaj dan kako bi odbacili svoj prošli život, a budući posvetili Prirodi i energiji.
U doslovnom prijevodu sa Starog Nordijskog, Imbolc znači "u trbuhu" i često se povezuje sa laktacijom ovaca u čijim se trbusima nalazi mlada janjad koja će uskoro biti rođena. Božica i zaštitnica ovog sabata je Brigita koja je u irskoj kulturi bila jedna od najmoćnijih božanstva. Kroz povijest se Njeno ime djelomično prilagođavalo no u svim kulturama prikazivana je dao Djevica ili Djeva, najčešće mlada djevojka, neudana, predstavnica svijetla. Brigit, kao nositeljica svijetla, se nikada nije povezivala direktno sa Suncem već sa unutarnjim svijetlom, vatrom i energijom. Wicca ju također slavi kao mladu ženu koja je prvi oblik Trostruke Božice, nakon nje dolaze Majka i Starica. Osim zaštitnice svjetla, Brigit je i zaštitnica pjesnika i kovača. Pjesnika jer su u davna vremena kroz pjesme pričali i podučavali, pa se Ona veže i uz poučavanje, profesore i mentore, a kovače jer su oni izravno radili sa Njenim elementom, vatrom.
Svi običaji koji se prakticiraju vežu se uz Brigitu i svijetlost, naravno uz blagoslov prirode koja se budi. Izrađuju se lutkice od slame ili križevi u čast Božice, no ti isti križevi se povezuju i sa starim ritualima pripremanja pšenice koja će se uskoro sijati, a sam križ od pšenice često predstavlja i krug godine odnosno Sunca koji služi kao simbol blagostanja u sljedećoj godini koja će plodno roditi i biljem i životinjama.
Na ovaj dan često se detaljno čiste kuće kako bi se "pomelo" staro i dočekalo novo vrijeme, a mnogi od nas upravo u ovo vrijeme pročišćavaju domove pomoću Elemenata.
Još jedan od simbola Imbolca je i plug pošto će se uskoro početi orati i sijati sjeme biljaka na proljeće. Nekada su sa plugom maskirana djeca išla od kuće do kuće i tražila novac ili hranu, kada bi ih netko odbio, preorali bi mu dvorište. Ovo je ujedno i jedna od teorija o nastanku različitih fašničkih tradicija. Osim nošenja pluga po kućama, u današnje vrijeme praktičnije je plug ili bilo koji drugi alat kojim kopamo ukrasiti vrpcama i zajedno sa nešto hrane i vode ostaviti ispred vrata kako bi ga elementi i elementali blagoslovili.
U ovo vrijeme u obredima koje radimo bez obzira radili ih sami ili s dragim ljudima, posvećujemo nove ideje, maštu, naume i znatiželju. U domovima palimo svijeće na svim stranama svijeta ili kutevima u čast ponovnog rođenja Sunca, a tradicionalno se i pale pa gase i ponovno pale vatre u ognjištima kao simbol ponovnog rođenja svjetla i života.
SIMBOLIKA: Čistoća, rast, plodnost
SIMBOLI: Svijeće, plugovi, križevi od slame i lutkice, bijelo cvijeće
BILJKE: Bosiljak, perunika, kupina, vrijesak, bilo kakvo bijelo ili žuto cvijeće
HRANA: Sjemenke tikvi, suncokreta ili maka i sva jela od njih, kruh, grožđice, mlijeko i mliječni proizvodi
MIRISI: Bosiljak, cimet, vanilija, mirisna smola
BOJE: Bijela, žuta, zelena i smeđa
Ostara je drugi mali sabat u godini koji slavi proljeće i sve vezano uz njega. Gledamo kako se snijeg topi i kako se čitava priroda potpuno budi. Sve počinje cvasti, životinje izlaze iz svojih zimskih brloga i snova, a neke biljke se već počinju sijati. To novo rođenje je jedan od aspekata ovog sabata pa se tako povezuje sa simbolima jaja iz kojih će se izleći pilići, mladih cvijetova iz kojih će kasnije nastati plodovi i novorođenčadi. Ovo je vrijeme kada se Boginja prvi puta počinje slaviti kao Majka, a ne kao Djevica zbog svoje trudnoće no mnogi je i dalje slave kao mladu djevojku sve dok ne rodi. Na zadnji sabat Imbolc, Ona je bila čista i bijela djeva koja nam je donijela svijetlo, a na ovaj sabat dolazi nam u obliku trudnice koja je začela sa mladim bogom Suncem. Često se prikazuje crvene vatrene kose obavijena u zelenilo, sa zečevima i cvijećem u naručju. U ovo vrijeme spajanja boga i boginje dan i noć su jednako dugi i obilježava se proljetna ravnodnevnica.
Sama riječ Ostara potječe od Germanske božice proljeća i zore, Eostare. Njeno ime potječe od riječi vezanih za zoru i zrake Sunca koje dolaze sa istoka. Smatra se da je ženski hormon estrogen također dobio ime po njoj. Eostara je boginja plodnosti, a simboli koji se vežu uz nju su jaja i zečevi. Legende nam govore da je pronašla ranjenu pticu u snijegu i kako bi joj pomogla da preživi zimu, pretvorila ju je u zeca. Ta pretvorba ipak nije bila potpuna pa je zec imao mogučnost snesti jaja. Iz svoje zahvalnosti prema boginji, jaja je ukrasio i poklonio joj ih na dar. Boginji su se obojena i ukrašena jaja toliko svidjela da ih je odlučila podijeli sa drugima i pretpostavlja se da do danas bojimo jaja na ovaj sabat upravo zbog tog događaja. Zec, kako bi udovoljio željama boginje da i ljudi osjete veselje obojenih jaja je tada krenuo po svijetu ostavljajući ih ljudima. Danas se u mnogim zemljama ovaj običaj slavi i djeca na poklon dobivaju ukrašena jaja ili ih traže po dvorištu i kući dobivajući na taj način ne samo jaja na poklon već i iznenađenje i sreću kada ih osobno pronađu.
Za ovaj sabat običaj je ukrašavati jaja raznim bojama i simbolima. Na njih se često ucrtavaju simboli boginje i pentagrama. Nosi se zelena boja, šeće se prirodom, promatraju se i proučavaju ptice. Rituali koji se rade su vezani za početak novih projekata, stvaranje, nove stvari. Na Imbolc smo se riješavali starih navika, napuštali neke stvari i pročistili se, a na ovaj sabat se rađaju ideje i planovi u nama, ponovno se na čistom tlu pojavljuju novi oblici energije. Sijemo bilje, ali i dobre odluke. Običaj je na ovaj sabat nositi neki komad nove odjeće ili nakita i započinjati novo razdoblje u životu.
SIMBOLIKA: Plodnost, rođenje, počeci, seksualnost,
SIMBOLI: Obojena i ukrašena jaja, zelena odjeća, zečevi, leptiri, proljetno cvijeće
BILJKE: Ljubićica, iris, narcis, sve proljetnice, cedar, kamilica, djetelina
HRANA:Mliječni proizvodi, sjemenke, lisnato zeleno povrče, riba, jaja, peciva
MIRISI: Jasmin, jagoda, ruža, lotus, magnolija, lavanda
BOJE: Zlatna, zelena, žuta
Beltane je treći veliki sabat u godini, a mnogi ga smatraju najvećom svetkovinom u paganskim kulturama. Priroda oko nas je živa i vesela, razigrana, a bogovi se u potpunosti spajaju. Na zadnji sabat bog i božica su se sa jednakom duljinom dana i noći predstavljali kao ravnopravni, a na ovaj sabat oni doslovno postaju jedno, spajaju se. Slavimo njihovo vjenčanje i jednu energiju koja se sada sastoji i od boga i od božice. Slavimo spajanje različitosti i slavimo energiju koja je u svemu pa i u nama. Unatoč mišljenjima kako je Samhain "Noć Vještica", Beltane je noć i dan Vještica, a Samhain je proslava nove godine. Na Beltane je poznato kako teku velike količine alkohola, kako se jedu kolači u nezamislivim količinama, peku se roštilji, pjeva se, pleše ,skače preko vatre i igra sa trakama na majskom stupu. Ovaj sabat se slavi u obilju jer i predstavlja obilje, a usko je vezan uz seksualnu energiju bez koje ne bi bilo života.
Sama riječ Beltane nastala je od dvije riječi, Bel ili Belonos je Keltski bog Sunca i života, i riječi tinne ili tene koja znači vatra pa tako obzirom na njih imamo sunčanu-vatru, životnu-vatru, vatru-života, svijetlu- vatru i ostala objašnjenja za ovaj sabat. Danas Beltane zajedno sa Samhainom predstavlja dvije velike prekretnice u godini, no njegova povijest seže još u pretpovijesna doba jer su ljudi oduvijek pozdravljali ljeto, slavili obilje i seksualnu energiju koja osigurava opstanak vrste. Kelti su u ovo vrijeme slavili plodnost bogova i često im prinosili žrtve u raznim oblicima, palili su vatre, a stoku su kako bi ih blagoslovili vukli kroz dim koji bi od vatri nastajao. Stari Rimljani koji su nam dobro poznati da su u "velikom stilu" slavili, u ovo vrijeme su odavali počast Larima, duhovima i zaštitnicima kuća i ognjišta, slavili su i Floraliu, blagdan od tri dana seksualnog uživanja sa svima gdje se na sebi nosilo samo cvijeće u kosi. Kada su ta tri dana završila, stoka bi se pustila u Circus Maximus i bila bi posipavana sa grahom kako bi se na taj način osigurala njihova buduća plodnost. 2.5. Rimljani su slavili festival Bona Dea, festival u čast vatre. Grci su slavili Artemidu i Atenu, a u paganskoj prošlosti za ovaj sabat se uvijek pojavljivao i Green Man odnosno Zeleni Čovjek koji se povezuje sa Cernunnosom.
Jedan od običaja je paljenje vatre i preskakanje iste. Mladi ljudi su je preskakali kako bi našli partnera, putnici kako bi si osigurali sigurna putovanja i slično. Danas se i dalje pale vatre i preskaču se misleći na nešto što želimo ostvariti. Mladi ljubavnici obično su noć proveli u šumi slaveći seksualnu energiju. Jedan od simbola je i veliki majski stup koji simbolizira falus koji ulazi u zemlju. Ukrašuje se trakama u raznim bojama pomoću kojih se pleše pa se one na taj način pletu oko stupa i također simboliziraju ženski spolni organ oko muškog spolnog organa u erekciji. Običaj koji je najbitniji je Great Rite. Ovdje se kroz seks spajaju energije no to je više od samog seksualnog čina. Nekada se za vrijeme proslave Beltanea održavao ritualan seks unutar kruga, danas se to simbolički prikazuje stavljanjem mača ili bodeža u kalež gdje bodež simbolizira muško, a kalež žensko. Oko i za vrijeme ovog sabata se preporuča što više seksualnih odnosa između partnera, a predlaže se i masturbacija. U nekim paganskim tradicijama na Beltane se bore dvije kraljice, Kraljica Maja i Kraljica Zime, vrlo slično kao borba bogova na Yule, također postoje i tradicije koje Beltane povezuju sa vilama kojima se ostavlja cvijeće i hrana. Na ovaj blagdan se često koriste zvona, ona se osim u ritualima koriste i čitavi dan, nekoliko manjih se veže oko gležnja pa se čuju dok hodamo i plešemo. To su takozvana Morris Bells koja potječu iz 19. stoljeća u Engleskoj kada su se koristila u plesu oko Majskog stupa. Proslave su obično na otvorenom, u prirodi i sa mnogo ljudi no to ne znači da ne možete i sami proslaviti.
Na ovaj sabat slave se različitosti i obilje u tim različitostima, jedna energija u različitim oblicima koji su svi jednako vrijedni i lijepi, a sada se spajaju u jedno. Vrlo je često da se na ovaj sabat skupljaju ljudi drukčijih stavova, religija i kultura i razmjenjuju mišljenja i običaje. U dobrom duhu i veselju se zajedno radi i slavi život, slave bogovi, svi bogovi, koji su sada jedno. Ovo je doba kad nadilazimo naše razlike i prihvačamo ih kao blagoslov, zajedno pjevamo, plešemo i veselimo se životu i energiji u svemu. Slavi se seksualna energija koja nam donosi obilje u biljnom, životinjskom i ljudskom pogledu. Slavimo sve što vidimo, dotičemo, čujemo i okusimo, slavimo sami sebe, svoje pretke, svoju buduću djecu kao svoje naslijeđe, muško i žensko, spajanje, različitosti i jednu energiju koja je sve.
SIMBOLIKA: plodnost, ljubav, ujedinjenje, različitosti, napredak, obilje
SIMBOLI: majski stup, šarene trake, vatre, zvona
BILJKE: jaglac, glog, ruža, breza, jasen, jorgovan, bršljan, ljiljani, tratinčice, maslačci
HRANA: med, žitarice, mliječni proizvodi, voće, sladoledi, povrtne juhe, piletina
MIRISI: ruža, jorgovan, vanilija, mošus
BOJE: jarke boje, crvena, tamno zelena, bijela